Zapisivanje misli, događaja i želja u dnevnik, nekad je bilo pravilo, danas izumrla iznimka. Znamo da djeca proživljavaju velike i nepoznate emocije kroz cijelo djetinjstvo. Kako bi se mogla nositi s njima, trebaju ih razumjeti, procesuirati te ponekad i podijeliti s nekim.
Ipak, neka djeca nisu spremna raspravljati o svojim emocijama s drugim ljudima, drugima je teško uopće verbalizirati što osjećaju. Njima bi vođenje dnevnika dobro došlo kao neka vrsta “ispušnog ventila”.
Naime, kažu da papir sve podnosi, pa onaj koji vodi dnevnik može istresti svoje najgore osjećaje bez osude. Tako ima dojam da se ne bori s mislima u glavi, nego su pred njim, što pruža drugačiju perspektivu i pogled na probleme. Odnosno, nešto što se zapiše može se činiti manje strašno nego dok razmišljamo o tome.
Vođenje dnevnika izvrstan je način za rješavanje negativnih osjećaja i sortiranje misli. No, evo još nekoliko razloga zašto biste trebali izvući ovu “zaboravljenu” vještinu iz ormara i ponuditi svom djetetu da vodi dnevnik, pišu Djecjaposla.com.
Vođenjem dnevnika, djeca počinju razumijevati svoje emocije
Djeca svakodnevno proživljavaju čitav niz emocija kojih mi odrasli nismo ni svjesni. Zapisujući ih na papir i znajući da ih niko ne može pročitati, mogu dati sebi oduška. Dnevniku se mogu povjeriti ako ih neko zafrkava, vrijeđa, ako se osjećaju nesretno, ali i ako su sretna, zaljubljena i slično. Stavljajući osjećaje na papir i sama postaju svjesnija kako taj problem uistinu izgleda i je li tako velik i strašan kao što se na prvu čini.
Mnoga djeca, podsjećaju stručnjaci, ne žele dijeliti svoje osjećaje s prijateljima, a velika većina ih ne želi podijeliti uopće. Kažu, to je sasvim normalno jer svi osjećaji i ne trebaju biti dijeljeni. Stavljanje na papir već je sasvim dovoljno.
Dnevnik pomaže djeci da nađu svoj glas
Ponekad je važno izreći svoje emocije i postati ih svjestan, priznati da postoje. No, nisu svi vješti u verbalizaciji, zato dnevnik može poslužiti da dijete pronađe svoj glas i njemu kaže što ne može drugima.
Prema stručnjacima, zapisivanje emocija, pozitivnih i negativnih pomaže u lakšem shvatanju i procesuiranju. No, emocija koje ne mogu nigdje izaći, pa čak ni na papir, mogu još više zbuniti dijete i otići u krivom smjeru.
Rješavanje frustracija
Kao i svi, djeca imaju potrebu riješiti se frustracija. Možda su one vezane uz prijatelja, školu, člana obitelji…no radije nego da se ispušu na toj osobi, djeca će se ispuhati u dnevnik.
To je, potvrđuju stručnjaci, dobar način za sagledavanje svojih frustracija i za rješavanje istih. Dakle, nema potrebe da nekoga suočimo sa svojim bijesom, ponekad je dovoljno zapisati što osjećamo i negativne emocije će jednostavno splasnuti.
Pogled iz druge perspektive
Ponekad je potrebno zapisati stvari kako biste mogli shvatiti i tuđu perspektivu i stajalište. Dnevnik je u tom pogledu jako koristan. Prema nekim istraživanjima, kada djeca mogu vidjeti stvari iz perspektive druge osobe, ne uče samo o njoj nego i o sebi.
Dnevnik pomaže i u u razvijanju vještine pisanja
Kada dijete uzme olovku u ruke i krene pisati u dnevnik, zna da ga niko neće osuđivati zbog gramatičkih grešaka ili stila pisanja. Kada više ne postoji strah koji dolazi pisanjem, djeca su otvorena za više pisanja i veću kreativnost, a s time dolazi i više iskustva koje može “odskočiti” u složenije zadatke.
Zato dosljedno vođenje dnevnika može poboljšati vještine pisanja, a da djeca toga nisu ni svjesna.