Postoji više ustaljenih izraza koji označavaju kako neko plače. Tako često čujemo: plače izaglasa (kad glasno i jako plače), ili plače kao kiša (kad roni silne suze), ili plače kao da mu kožu deru (kad plačući vrišti, dreči), ili plače kao malo dijete (kad odrastao čovjek plače bez ozbiljnog razloga).
Sve te izraze lako je razumjeti i objasniti, jer oni sami sobom jasno kazuju o kakvom je plakanju riječ. Ali nije tako lako objasniti zašto se kaže plakati kao godina (najčešće sa dodatkom: ljuta, crna godina i sl.).
Odgovor na to pitanje krije se u dalekoj prošlosti, u davnim vremenima, kada je riječ godina imala i neka značenja koja danas uglavnom nema, bar ne u književnom jeziku. Kada se danas kod nas kaže godina, pod tim se podrazumijeva „vrijeme za koje Zemlja jedanput obiđe oko Sunca” (to je astronomska godina), ili „vrijeme od dvanaest mjeseci, od 1. januara do 31. decembra” (kalendarska godina), ili „vrijeme od četiri godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen i zima” (poljoprivredna godina), ili „ono što zemlja daje, rađa preko godine, ljetina” (kaže se: Rodna godina!) itd.
U starijim se rječnicima, međutim, navodi još jedno značenje, obilježeno kao „pokrajinsko”. To je: „oluja, nevrijeme, kiša”. Daje i karakterističan primjer: „Kad padne godina (oluja) ili blagdan, bavim se zanatom.” Tu je, eto, sačuvano ono prastaro značenje riječi godina.
Ako, dakle, godina može značiti, kao što je nekada uglavnom i značila, „kiša”, logično je što se, sa osloncem na to značenje, može kazati “plače kao godina”. To je isto kao kada se kaže plače kao kiša, tj. lije suze kao da pada kiša, roni suze kao kišne kapi i sl.
Što se uz to dodaju i atributi ljuta ili crna, pa se govori plače kao (ljuta, crna) godina, također je razumljivo. Riječ je o pojačavanju izraza koji je vezan za tugu i plakanje. A možda je i u vezi sa nerodnim, gladnim godinama, zbog kojih su mnogi siromašni ljudi proplakali.
Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010