Ljudi su nekada mislili da je pojava duge znak koji im daju bogovi. Tome se ne treba čuditi, jer se duga na nebu pojavljuje naizgled niotkuda, a zatim, takođe tajanstveno, iščezava.
Duga se sastoji od sedam boja, koje imaju uvijek isti raspored: prvo crvena, pa narandžasta, žuta, zelena, plava, indigo-plava i ljubičasta. Najjarkija je crvena traka na spoljnom obodu luka, a zatim slijede ostale boje, od kojih je svaka sljedeća više blijeda. Unutrašnja ljubičasta traka najnejasnija je i najteže se uočava. Takođe, moguće je da se ponekad ne mogu razaznati sve boje, pogotovo indigo-plava.
Duga nastaje kad zraci sunčeve svjetlosti padaju na kapljice vode raspršene u vazduhu, a pojavljuje se za vrijeme ili odmah poslije kiše. Sunce mora biti nisko iznad horizonta ili čak sasvim malo ispod njega, a da bi video dugu, posmatrač mora biti okrenut leđima suncu, tako da gleda tamo gdje kiša pada ili je upravo prestala. Zraci sunčeve svjetlosti prolaze kroz kišne kapi.
Pri ulasku u kapi nastaje malo prelamanje svjetlosti. Ponašajući se kao sićušne prizme, kišne kapi prelamaju svaku boju skrivenu u bijeloj svjetlosti malo više ili malo manje nego boje koje se sa njom graniče. Zato se u trenutku ulaska u kišnu kap bijeli svjetlosni snop odjednom cijepa na obojene zrake. U kišnoj kapi, ti obojeni zraci udaraju u njen unutrašnji zid, koji se ponaša kao ogledalo i odbija ih. Sada, sa još više izmijenjenim pravcem, kreću nazad i izlaze iz kišne kapi sa iste strane sa koje su i ušli.
Pošto se Sunce, izvor te svjetlosti, nalazi iza posmatrača, izmijenjena svjetlost se vraća prema njemu i on vidi dugine boje koje se u luku pružaju preko neba. To je svjetlost koju su prelomile i odbile desetine hiljada sićušnih kišnih kapi.
Duga nije „stvar” na nebu, kao oblak ili ptica, već svjetlosna varka. Svaki posmatrač vidi drugačiju dugu, sačinjenu od svjetlosnih zraka koji mu dolaze s leđa i kišnih kapi koje su ispred njega.
Zanimljivost: za dugu nisu uvijek neophodne kišne kapi; svjetlost se može prelamati i pri prolasku kroz maglu ili sitne kapljice morske vode.
Literatura:
• Keti Volard, A zašto?