Pepeljugu su jutrom budile ptice koje su cvrkutale svojim umilnim glasovima na oknima njenih prozora. Svako jutro nakon što bi ustala na sebe je oblačila stare poderane haljine i počinjala s poslom. Najprije je trebalo sve pomesti i očistiti, pospremiti ormare, pomoći polusestrama u uljepšavanju, te potom skuhati hranu za sve ukućane.
Svaki dan tekao joj je sporo i u mukotrpnom radu da bi naposljetku legla u postelju od pepela i spremila se za isti, sutrašnji, jednoobrazan dan, u kom će zla maćeha da zapovijeda svojim oholim glasom, a polusestre da je ismijavaju. Pepeljugin život izgubio je svoju ljepotu onda kada je ona izgubila svog oca i ostala živjeti sama s dvjema zlim sestrama i maćehom, u dalekom kraljevstvu, od tada su joj jedini prijatelji bili miševi s kojima bi provodila noći i ptice koje su je posjećivale jutrima.
Kraljevstvom u kom se nalazila Pepeljugina kuća vladao je mladi princ. Toga ljeta princ je odlučio organizirati bal drugačiji od svih prije, jer na tom balu on je trebao odabrati svoju mladenku. Naravno, sve djevojke iz kraljevstva bile su pozvane na tu svečanu prigodu.
Uskoro je i na vrata Pepeljuge i zlih polusestara pokucao carski glasnik s pozivnicom na bal. Polusestre su odmah s uzbuđenjem počele birati haljine, vjerujući da će upravo one biti odabrane za prinčevu nevjestu, dok je Pepeljuga posmatrala tužno i bez riječi. Maćeha i polusestre zabranile su joj da ide, govoreći da ona nema što obući za bal, a i pitajući je šta bi jedna sirotica i služavka poput nje radila na tako svečanom plesu.
Naredile su joj da pospremi kuću i pripremi večeru dok se one budu zabavljale.
Topot konjskih kočija odjeknuo je Pepeljuginim prilazom. Tužnog pogleda pratila je kako ružne polusestre čije je haljine peglala cio dan odlaze upoznati princa, dok će ona još jednu večer provesti s miševima, radeći.
Nakon što je ušla u kuću sjela je kraj peći i zaplakala. Prekrila je ruke licem i jecala. Već u sljedećem trenu oslijepila ju je blještava svjetlost koja se stvorila pred njom. U plavoj svilenoj haljini, pred Pepeljuginim očima stajala je Dobra Vila.
Pepeljuga u čudu zatrepta i protrlja oči, kada je Vila progovorila i nazvala joj dobru večer. Vrlo brzo i lako objasnila je tužnoj djevojci šta radi u njenoj kući. Dobra Vila je kazala kako je došla spremiti Pepeljugu za bal i poslati je da osvoji prinčevo srce. Pepeljuga je to naravno smatrala nemogućim, no onda Vila njenu staru poderanu haljinu pretvori u novu tkaninu koja se presijava na mjesečini, bundeve što su stajale kraj peći pretvori u kočije, a miševe u konje. Naposljetku, na Pepeljuginim stopalima stvoriše se staklene cipelice. Pepeljuga je bila oduševljena i spremna za polazak na ples, kada je Dobra Vila zaustavi i reče joj da magija prestaje u ponoć, te da će njenu tajnu otkriti svi ukoliko se do ponoći ne nađe u svom domu. Pepeljuga to prihvati i njene kočije pojuriše ka dvoru dok je ona mahala Vili s osmijehom na licu.
Bal je uveliko bio otpočeo kad je Pepeljuga došla pred ogromne odaje. Pred njom se vrata balske dvorane otvoriše i ona stupi u salu krcatu ljudima. Najednom primijeti kako se svi pogledi zaustavljaju upravo na njoj, a promatrači bez riječi i daha zure u nju.
Na dnu dvorane ustade mladić, te joj pristupi ne skidajući pogleda s nje. On joj priđe i zamoli je za ples, iako začuđena Pepeljuga pristade i pruži mu ruku, na što mladić odvrati ljubazno te muzika poče ponovo svirati. Svi su ponovno bili zaokupljeni plesom, ali su krajem oka i dalje promatrali Pepeljugu i princa kako zaneseno plešu. Princ je bio očaran Pepeljuginom ljepotom, a Pepeljuga nije mogla vjerovati šta se njoj zapravo u tom trenutku događa.
Pepeljuga i princ nakon dugotrajnog plesanja izađoše na balkon porazgovarati. Oboje su uživali u društvu i u zadivljujućem pogledu na mjesec. Princ joj reče kako nikada u životu nije vidio ljepšu i otmjeniju djevojku te kako misli da je pronašao svoju mladenku.
Upravo u trenutku kada je htio poljubiti sat na kuli kraj dvora otkuca ponoć. Pepeljuga se trgnu i izvuče ruke iz prinčevih te pojuri bezglavo niz stepenice dvora. Princ poleti za njom ne shvatajući šta se događa, no nije ju uspio stići. Pepeljuga je jurila da se sakrije od znatiželjnih pogleda prije no što magija nestane i ona postane ponovo obična služavka. Spuštajući se niz stepenice Pepeljuga u brzini izgubi svoju staklenu cipelicu, te potom nestade među drvećem u noći.
Uspjela je doći kući upravo u trenutku kada je posljednji djelić magije iščezao, ali srećom i prije svoje maćehe i polusestara. Na peći ju je čekala gotova pripremljena večera, pa se stoga Pepeljuga samo tiho zavukla u svoj krevet kraj pepela.
Već sutradan organizovana je potraga. Princ je znao da je jedini trag koji ima do svoje prelijepe mladenke upravo staklena cipelica koju je ona izgubila na balu. Stoga je odlučio da staklenu cipelicu isproba svaka djevojka iz kraljevstva koja je bila na balu, te će tako znati da je njegova voljena upravo ona djevojka kojoj cipelica bude savršeno odgovarala.
Prinčeve sluge su zajedno s njim obilazile mnogobrojne kuće i isprobavale cipelicu raznim djevojkama, no niti jednoj nije odgovarala. Naposljetku, red je došao i na kuću zle maćehe.
Znajući da dolazi princ, maćeha je Pepeljugu otjerala u drugu sobu kako bi joj zabranila da isproba cipelicu. Iako nije znala da je Pepeljuga bila na balu bojala se da će princa očarati njena ljepota. Kada su došli princ i sluge maćeha je naredila svojim kćerima da isprobaju cipelicu, no naravno niti jednoj nije odgovarala. U maleni stakleni komad obuće nisu mogli stati niti nožni prsti ružnih zlih polusestara.
Nakon što su odustali od pokušavanja princ izdahnu i odluči da krene dalje, no upravo u tom trenutku iz sobe izađe Pepeljuga. Princ stade očarano kao i one noći, te odmah kleknu da isproba cipelicu Pepeljugi. Naravno, savršeno je odgovarala. On oduševljeno reče da je Pepeljuga upravo ta djevojka koju je tražio i da odmah krene u dvor s njim kako bi postala njegova mladenka. Ohole polusestre i majka nisu mogle vjerovati i izjedala ih je zloba, kada je princ poveo Pepeljugu sa sobom.
Pepeljugin težak život sa zlim polusestrama i maćehom došao je kraju. S ogromnim osmijehom na licu sjela je u prinčevu kočiju, te se s njim odvezla u dvor gdje su živjeli sretno i zajedno do kraja svojih života.
