• 29.10.2020.

Priče za laku noć: Ivica i Marica

Nekada davno u ogromnoj zelenoj i gustoj šumi živjeli su brat i sestra zajedno sa svojim roditeljima. Zvali su se Ivica i Marica.

 Priče za laku noć: Ivica i Marica

Nekada davno u ogromnoj zelenoj i gustoj šumi živjeli su brat i sestra zajedno sa svojim roditeljima. Zvali su se Ivica i Marica. Otac je bio drvosječa i svakoga je dana odlazio u šumu cijepati drva na sitnije komade kako bi ih mogao prodavati u gradu za ogrjev. Dovoljno je zarađivao i uspijevao uzdržavati svoju četveročlanu porodicu.

Jednoga dana porodicu je zadesila bolest. Naime, njihova se majka teško razboljela i njeno je stanje iz dana u dan bivalo sve lošije. Došao je i taj dan kada ih je majka zauvijek napustila i otišla s ovoga svijeta. Ivica i Marica su bili jako tužni i nesretni.

Otac se odlučio ponovo oženiti kako bi njegova djeca imala osobu na koju će moći u životu računati i koja će im moći u bilo kojem trenutku pomoći s obzirom da su ostali bez majke. U početku se obitelj slagala, no ubrzo se situacija promijenila.

Maćeha ih uopće nije voljela kako je to otac zamišljao i ona su joj predstavljala obavezu i dodatan teret u životu. Stalno se ponašala grozno prema njima. Da bi stvar bila još gora, drvosječa nije imao više toliko posla u šumi jer je drva bilo sve manje za prodaju. Kako bi pronašao još drva odlazio je u obližnje šume koje su bile jako udaljene od njihove kuće i trebalo mu je više vremena da se vrati natrag. Porodica je imala sve manje novaca jer je zarada bila sve lošija te je stoga bilo i sve manje namirnica u njihovoj kući.

Došlo je vrijeme da drvosječa i žena porazgovaraju o njihovom trenutnom financijskom stanju i vrlo teškoj situaciji koja ih je snašla. Ivica i Marica su bili u svojoj sobi, no Ivica je uspio čuti njihov razgovor. Čuo je kako je njegova maćeha rekla da se trebaju riješiti djece tako što će ih ostaviti u šumi i na taj način će ostati više hrane za njih dvoje.

Drvosječa nije bio oduševljen njezinom idejom, ali njegova je žena ustrajala u svom naumu i napokon ga uspjela nagovoriti na tu strašnu odluku. Mislio je da im ništa drugo ne preostaje i da je to jedino rješenje kako bi i oni preživjeli.

Ivica je pričekao da njih dvoje zaspu i smislio način kako da se Marica i on uspiju izvući iz nastale situacije. Izašao je brzo iz kuće i sakupio kamenčiće. Ujutro kada su krenuli s roditeljima prema šumi, Ivica je usput bacao kamenčiće koje je večer prije uspio sakupiti. Kada su stigli na kraj šume, otac im je rekao da ide posjeći drva i da će se ubrzo vratiti po njih. Naravno, otac se nije vratio, a Ivica i Marica su ga uzalud čekali. Marica je bila jako žalosna i pitala je Ivicu kako će se vratiti kući s obzirom da ne znaju put kojim trebaju ići.

Snalažljivi Ivica je ipak znao kako će se vratiti kući. Slijedili su bačene kamenčiće i napokon su u večernjim satima stigli u svoj dom.

Maćeha nije bila najsretnija kada ih je ugledala na vratima, ali se ipak pretvarala kako joj je drago što ih vidi. Odglumila je i zabrinutost, ali bilo joj je krivo što su se uspjeli vratiti kući. Otac je bio presretan kada ih je ugledao i kajao se što je to učinio.

Maćeha je opet inzistirala da se drvosječa riješi svoje djece, ali to nije dolazilo u obzir. Inzistirala je svakoga dana sve više, ali otac se nije dao nagovoriti. Lukava maćeha je slutila kako se Ivica uspio snaći i zaključala ulazna vrata kako ne bi mogao sakupiti kamenčiće. Snalažljivi Ivica ju je opet uspio nasamariti i uzeo je mrvice kruha te stavio u džep.

Kada ih je otac opet ostavio na kraju šume Ivica i Marica se više nisu brinuli kako će se vratiti kući. Bezbrižno su sakupljali šumske podove znajući kako će se sigurno vratiti kući.

Sunce je već odavno zašlo, ali mrvica kruha nije bilo nigdje. Ptičice su ih pojele, a njih je u tom trenutku obuzeo strah. Ostali su izgubljeni u gustoj šumi i bezglavo su lutali.

Prošla je cijela noć, a oni su i dalje hodali kada su napokon u daljini ugledali brežuljak i obasjanu kućicu. Bila je to čarobna kućica načinjena od kolačića s krovom od čokolade i prepuna slatkiša. Ivica se sav razveselio i odlučio uzeti komadić čokolade. Nagovorio je i Maricu da uzme jedan slatkiš. Iz kućice se začuo glas.

Ivica i Marica su se pristojno predstavili i rekli da su se izgubili u gustoj šumi i pritom ogladnjeli. Ružna starica izađe iz kućice i lijepo ih ugosti.

Starica je zapravo bila zla vještica koja nije voljela djecu, ali svojom ih je kućicom mamila kako bi ih pojela. Tako je i Ivici i Marici ponudila svakakve slatkiše, a oni su bili presretni. Ipak je bolje živjeti s takvom staricom nego zlom maćehom.

Kada je starica vidjela djecu kako sneno spavaju u krevetu htjela ih je pojesti. Ipak, s obzirom na to da je Ivica bio jako mršav odlučila je još malo pričekati u njezinom naumu. Šopala ih je svaki dan kako bi bili što deblji i ukusniji za jelo.

Jednog jutra, vještica je probudila Ivicu i zatvorila ga u kavez. Svakoga dana ga je hranila raznom hranom da se što prije udeblja. Marica joj nije bila zanimljiva već joj je služila kao kućna pomoćnica. Zapravo ju je izgladnjivala.

Nakon nekog vremena, vještica je željela provjeriti je li Ivica dovoljno debeo kako bi ga mogla pojesti. Rekla mu je neka pruži ruku iz kaveza, a on joj je podmetnuo pileću kost. Vještica nije imala dobar vid i zaključila da je još uvijek premršav. Nakon par dana vještica napravi istu stvar, a lukavi Ivica ponovi sve kao i prošlog puta. Umjesto ruke ispružio je kost. Zbunjena vještica davala mu je i dalje najukusniju hranu i jednoga dana odlučila pojesti ga.

Naredila je Marici da naloži vatru kako bi ga mogla skuhati. Marica se uspaničarila i razmišljala kako pomoći bratu. Znala je da mora poslušati vješticu. Vještica je provjerila vatru ali i zahtijevala od Marice da gurne glavu u peć i provjeri je li dovoljno vruća. Marica dobro promisli i kaže vještici da ne zna kako to učiniti i u to vještica poludi i pokaže Marici kako da gurne glavu u pećnicu.

Marica ju je gurnula u peć i brzo potrčala otključati kavez gdje je bio Ivica zatvoren. Ivica je jedva izašao kroz kavez od debljine. Odlučili su pobjeći iz čarobne kućice i naišli na kutiju sa zlatnicima i draguljima. Napunili su džepove i pobjegli.

Opet su se brinuli kako će pronaći put do doma jer su znali da je otac jako zabrinut. Na putu prema kući naišli su na rijeku koju nikako nisu mogli zaobići. Morali su nekako prijeći preko nje, a nisu znali kako. Marica je ugledala bijelog labuda i on ih je jednog po jednog prenio preko rijeke. Dalje su koračali gustom šumom i došli do poznatog puteljka. Učinilo im se da im kuća nije još tako daleko. Bili su u pravu. Ubrzo su ugledali svoj dom.

Potrčali su prema kući u očev zagrljaj presretni što ga napokon vide. Čvrsto ih je zagrlio i zaplesao s njima od sreće. Situacija se u kući promijenila otkako njih nije bilo, žena ga je napustila zbog lošeg financijskog stanja i tugovao je za svojom napuštenom djecom.

Ivica i Marica su ga utješili i pokazali mu zlatnike i dragulje koje su uspjeli uzeti iz vještičine čarobne kućice. Ispričali su mu svoje dogodovštine i kako su se uspjeli izvući iz paklene situacije koja ih je snašla.

Dalje su živjeli sretno i zadovoljno u svojoj maloj kućici.