Priče za laku noć: Avion

Letio je dječak Edo u svom avionu cijelo prijepodne, a baš kada je trebalo otići po sastojke za kolače, nestade mu goriva...


Od tri komadića daske, jednog popodneva dječak po imenu Edo je napravio avion. Njegov avion bio je šarenih boja, kakve i pristaju jednom razdraganom i simpatičnom, nestašnom dječaku.

Krila mu je od izrezao od papira i zalijepio ih sa strana. Kada Edo juri svojim dvorištem, njegova krila se pomjeraju kao ona što imaju ptice. Tako Edo zna da njegov avion leti i da je on važni pilot koji prevozi svoje putnike, na njihova odredišta. Umjesto motora, Edo bruji svojim usnama: – Brrr…brrr…

Cijelo popodne Edo je pravio svoj avion, a zatim satima jurio po dvorištu i ulici. Zamišljao je da leti visoko, visoko među bijelim oblacima.

– Edo! – pozva ga mama. – Mogao bi tim avionom otići do prodavnice, zar ne? – upita mama Edu.
– Ne mogu mama, zaista oprosti, ali ja nemam više goriva – reče dječak.

I zaista tada motor prestade brujati, avion stade, a krila se umiriše.
– Trebaš mi kupiti prašak za pecivo – reče mama. – Želim ispeći kolače, baš one koje ti voliš. Bit će ti to odlično “gorivo”, zar ne? – dobaci mama šaljivo

I gle! Motor opet zabruji i dječak otrči u prodavaonicu.
– Ko bi rekao da avion može letjeti pomoću goriva koje će dobiti kasnije! – viknu dječak trčeći po prašak za pecivo, za svoje kolače.