Unapređenje srednjeg stručnog obrazovanja i prilagađavanje potrebama tržišta rada zahtijeva i uključivanje poslovnih subjekata u realizaciju praktične nastave. Krajnji cilj je povezivanje teorijskih znanja sa praktičnim vještinama, koje se mogu steći u realnoj radnoj sredini.
U srednjim školama u Tuzlanskom kantonu nastoji se naći kvalitetno rješenje kad je u pitanju praktična nastava, jer je riječ o stjecanju konkretnih znanja i vještina koje će učenici kasnije koristiti.
Ljubica Jurišić kroz svoj dvadesetogodišnji rad u frizerskom salonu nastoji svoje znanje i vještine prenijeti na mlađe generacije koje joj dolaze na praktičnu nastavu:
– Ako vidim da ima učenik talenta, onda dopustim i neko šišanje, ali uglavnom pranje, farbanje, feniranje – puno toga mogu da odrade.
– Mnogo toga radim, pomažem joj. Kad je neko farbanje u pitanju, perem kosu, uskačem u posao, kaže Senaida Hodžić, učenica Mješovite srednje škole u Tuzli, piše Federalna.ba.
A da bi učenici imali priliku stjecati praktična znanja u nekoj firmi, privredni subjekti moraju za to izraziti potrebu i želju.
– To je vrlo mali dio privrednih subjekata. Dok svi ne shvatimo kolika je važnost praktične nastave i da svi moramo ulagati – prije svega u škole, gdje se moraju osavremeniti radionice koje bi bile barem približno onim radionicama kakve su u privatnim subjektima, tek na taj način dobit ćemo kvalitetniju praktičnu nastavu, ističe Nikola Čiča, dirketor Pedagoškog zavoda TK-a.
Nastavnik u Mješovitoj srednjoj mašinskoj školi Tuzla Jasmin Mrkaljević napominje kako se znanje znanja i stučnost stječu na praksi u privrednom subjektu više nego u samoj školi.
Ulaganja u školske prostorije i alat koji učenici koriste za praksu su minimalna. Škole su najčešće oslonjene na donacije alata i repromaterijala. U prosjeku jedan učenik koji se školuje za zavarivača, za tri godine, provede oko 1.300 časova na praktičnoj nastavi, a samo za jednu godinu kvalitetne prakse potreban mu je repromaterijal vrijedan oko 1.000 maraka.
– Poslije rata pa na ovamo jako malo je uloženo u samu infrastrukturu kao i alate i mašine koje učenici koriste prilikom praktične nastave, navodi Mrkaljević.
Čiča dodaje kako, osim škole ili države, i privatni sektor mora podržavati takvu vrstu praktične nastave – mora se naći kohezija i simbioza svih strana, da bi zajednički odgovorili vrlo zahtjevnom današnjem vremenu.
A kako u svim segmentima našeg društva imamo minimalna ulaganja, pa tako i u samo obrazovanje, od ključnog je značaja za učenike naći pouzdanog poslovnog subjekta koji će učenicima osigurati dobru i kvalitenu praktičnu nastavu jer upravo ta praksa i stečeno znanje biti će njihov glavni adut kada budu na tržištu rada.