Nakon vijesti o novom štrajku nastavnika u osnovnim školama na području Kantona Sarajevo redakciji portala Radiosarajevo.ba obratio se A. H. (ime i prezime poznati redakciji), otac prvačića koji je ogorčen da se u “tradicionalnom odmjeravanju snaga” između Sindikata i Ministarstva najmanje misli o djeci.
– Ne znam kako drugačije reagovati, pa mi jedino pada na pamet na ovaj način, da pokušamo bar malo skrenuti pažnju, iskazati ogromno nezadovoljstvo sa dešavanjima vezanim za konstantne štrajkove u prosvjeti, i sada već tradicionalno odmjeravanje snaga (da ne kažem nešto prostije) između Sindikata i Ministarstva. A sve preko leđa onih koji bi trebali kao u centru pozornosti – djece, pa onda preko leđa njihovih roditelja, poručio je otac.
Roditelj koji je želio ostati anoniman je pojasnio da je otac od ove godine prvačića u jednoj sarajevskoj školi, na području općine Novo Sarajevo.
– Do sada sam ove vijesti iskreno pratio onako usput, ali me od ove godine prvi put dotiču direktno. Pa je malo i nevjerovatno, da osim negodovanja po raznim viber grupama, neke velike reakcije roditelja i nema. Bude tu i stav predstavnika vijeća roditelja istini za volju, ali mahom nadglasan suprostavljanim stranama, koje potpomognute političkim stankama i suprostavljenim politikama, da se ne lažemo, prave takav ambijent i dobijaju medijski prostor tako da se stav roditelja faktički i ne čuje, ne prenosi. Pri tome jasno zanemarujći one koji ujedno trpe i najveću štetu u svemu. Pa se onda čudimo na kraju krajeva kakva nam je omladina, šta nam se sve to po gradu dešava, a čemu smo svi svjedoci u posljednje vrijeme. Gospodo pogledajte se prvo u ogledalo malo, istakao je roditelj.
Naglasio je da ovaj štrajk posebno veliku štetu nanosi prvačićima.
– Neko je donio plan i program, da djeca u prvom razredu imaju 3 časa dnevno. Ne ulazeći, niti problematizujući to, takvo je činjenično stanje. E sada, po drugi put u relativno kratkom roku, dolazi do problema i sa ova 3 časa dnevno. Pa dobijamo obavijest da djeca ne dolaze na dva već samo na 1 čas dnevno?! Da li možete zamisliti šta djeca od 6 ili 7 godina starosti, u prvom razredu, mogu uopšte uraditi i naučiti na jedan čas od 45 minuta dnevno?! I to tri dana. Da li iko provjeri kakve to posljedice ostavlja na njih već na samom početku? Da li je to ta briga za našu djecu, a na šta se poziva prilikom traženja podrške i razumijevanja od strane roditelja? Da li ima smisla i potrebe pisati da se i igraonica plaća na bazi 60 minuta, dakle više nego što će djeca provesti u školi?!, upitao je otac.
Roditelj je upitao da li iko iz Sindikata i iz Ministarstva pomisli kako je roditeljima ove djece te kako oni trebaju organizovati odvođenje i dovođenje djece u i iz škole.
– Treba li postavljati vijesti iz crne hronike, podsjećati da imamo vanredne skupštine KS po pitanju sigurnosti u gradu, da bi nekom pojasnili da objektivno djeca ovog uzrasta ne mogu ići sama u školu. Da li onda treba da svi rizikujemo svoje poslove, da se ugrožava čitav jedan sistem, kako bi se eto Sindikat obračunao sa Ministartvom i obratno? Ko će zastupati naše interese da dobijemo opravdane izlaze ili kako već?, poručio je roditelj.
U pismu je pozvao nadležne da razmisle i koriste druge načine pregovora i traženja svojih prava koji neće štetiti djeci te da se prema ovom pitanju napokon postave odgovorno.