Ovoj učiteljici su toliko nedostajali učenici da je isplela lutku za svakog od njih

Iako je većina roditelja bila uznemirena zbog zatvaranja škola zbog pandemije i nedostajalo im je tih nekoliko sati odsutnosti djece, ljudi rijetko shvataju da i mnogi učitelji imaju povod da se uznemire.


Ne samo da su morali u potpunosti promijeniti svoje nastavne navike i prilagoditi se poučavanju na mreži, već im dodatno nedostaju njihovi učenici. Ovoj holandskoj učiteljici u osnovnoj školi toliko su nedostajali učenici koje nije viđala zbog pandemije, da joj je pala na pamet preslatka ideja da plete male, slatke lutke koje će predstavljati svakog od njenih 23 učenika.

Na slici ispod je učiteljica, gospođa Ingeborg Meinster-Van der Duin, kojoj su jako nedostajali učenici tokom karantina, a u ruci joj je lutkica koja predstavlja nju samu.

Iako je isprva činjenica da se ne ide u školu, za većinu djece bila velika radost, prilično brzo je izblijedila jer im je nedostajalo da vide svoje prijatelje i učitelje i da se mogu igrati vani tokom odmora. Mnogim nastavnicima nedostaje predavanje u učionici.

Gospođa Ingeborg Meinster-Van der Duin, učiteljica u osnovnoj školi u školi Dr. H.Bavinck u Haarlemu u Holandiji, bila je zaista uznemirena što nije mogla svakodnevno viđati svoje učenike.

 – Sve se brzo odvijalo i škola se zatvorila. Sve me ovo pogodilo. Djeca više nisu bila u školi. I jako mi nedostaju, rekla je učiteljica.

Gospođica Ingeborg odlučila je da mora nešto poduzeti po tom pitanju i smislila je najslađu ideju da plete male lutke koje predstavljaju svih 23 učenika u njenom razredu. Vidjela je slične lutke na Pinterestu i pomislila, zašto to ne bih učinila sama? Učiteljica je svakoj lutki dala odjeću po volji – dječaci koji se vole oblačiti u tamnu odjeću dobili su tamne džempere, a djevojčice su dobile kardigane. Mislilo se čak i na naočale i pjege – sve je bilo tu. Gospođica Ingeborg potrošila je otprilike tri do četiri sata na svaku lutku.

Učiteljica je lutke izrađivala s takvom pažnjom za detalje, a djeca su odmah mogla reći ko je ko kada ih je pokazala razredu. Jedino pitanje koje su djeca imala bilo je gdje je sama gospođa Ingeborg? Stoga je provela još nekoliko sati pleteći i napravila malu lutku i za sebe.

 – Zadržat’ ću ovo. Sljedeće godine napravit ću i lutke sljedeće generacije. Kolege su takođe već pitale želim li praviti lutkice i za njihove razrede. Ali ja zaista nemam vremena za to, rekla je.

Kada su djeca došla u školu po svoje stvari koje su ostavili prije proglašavanja pandemije koronavirusa i obustave nastave, uspjela je barem na kratko vidjeti svoje voljene učenike. Dala je lutke djeci, koja su bila zaista uzbuđena kada su ih uživo vidjela. Svaka lutka visoka je oko 10 centimetara i predstavlja ih s tako velikim detaljima da jednostavno nema sumnje o kome se radi.