Bosna i Hercegovina (BiH) ima sve manje upisanih đaka u osnovnim i srednjim školama. Prošle godine ih je bilo čak 93.000 manje nego deset godina ranije, što se može, primjera radi, uporediti sa veličinom Zenice, grada u srednjoj BiH.
Da je situacija alarmantna potvrđuje i učiteljica Narcisa Hotović-Gluhačević koja je prije 21 godinu u okolini Goražda, na istoku BiH imala duplo više učenika nego danas.
U osnovnoj školi u kojoj radi ove godine su upisana dva učenika.
– I kada sam počela raditi prije dvadesetak godina, u nastavi su bila kombinovana odjeljenja, s tim što su ta odjeljenja imala puno veći broj učenika. Ove godine smo, primjera radi, iz petog razred izveli dva učenika. U prvi razred smo upisali dva učenika i to nas čini, koliko se može reći, sretnim i zadovoljnim, jer bolje išta nego ništa, kaže Hotović-Gluhačević za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Razlozi smanjenja broja učenika su pad nataliteta, migracije, loša socijalna i ekonomska situacija, pokazuju podaci nadležnih institucija.
Vrtoglavi pad broja učenika
Narcisa Hotović-Gluhačević ističe kako su škole renovinare i opremljene, te da imaju stručan kadar. Mjesto u kojem radi, kaže, nije ni daleko od grada, ali odlazak građana je svakodnevan.
– Vremena su takva da vjerovatno zbog cjelokupne situacije u državi svako misli da treba ići negdje dalje. Iz tog razloga se škole zatvaraju i bojim se da će nam se zatvaranjem škola zatvoriti i selo, ističe učiteljica iz Goražda, Hotović-Gluhačević.
Za odlazak iz BiH se priprema i Haris Helać. Taksista je po struci, a supruga mu radi u javnom preduzeću. Ima vlastitu kuću. No, to sve nije dovoljno da ostane da živi u Sarajevu.
– Ja ne vidim budućnost za svoju djecu ovdje, kaže Helać.
Bosnu i Hercegovinu je napustilo, prema istraživanju Unije za održivi povratak i integracije BiH, tokom 2021. godine, oko 170.000 osoba, što je skoro jednako populaciji Banjaluke, drugog najvećeg grada BiH.
Od 2013. godine državu je napustilo skoro pola miliona građana. Broj učenika u osnovnim i srednjim školama u BiH je u posljednjih deset godina smanjen za 20 posto, pokazuju podaci Agencija za statistiku BiH.
Stanje je slično u oba bosanskohercegovačka entiteta, Federaciji BiH (FBiH) i Republici Srpskoj (RS).
Helać objašnjava da zbog političke situacije građani BiH nemaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu niti sigurnost da će sutra moći preživjeti od zarađene penzije.
– Niko nam ne garantuje da ćemo penziju imati kad navršimo starosnu dob, jer je sve manje ljudi koji uplaćuju u penzioni fond, od čega zavisi penzija svih nas, kaže on.
Iskustva prosvjetnih radnika
Esmina Isaković je profesorica razredne nastave koja već 30 godina radi u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi.
Kaže da je smanjenje broja učenika evidentan proces koji traje već tri decenije, ali je posljednjih godina poprimio zabrinjavajuće dimenzije.
– U mojoj školi je pred rat bilo preko 1.000 učenika. Imali smo i područnu školu, ističe Isaković i objašnjava da danas školu pohađa oko 560 djece dok je područna škola odavno zatvorena zbog nedostatka djece.
Navodi da je u posljednjih nekoliko godina broj djece malo stabilizovan nakon što je škola uvela uslugu produženog boravka za učenike zaposlenih roditelja.
Usluga podrazumijeva cjelodnevni boravak djece sa uključenom hranom i školskim aktivnostima, kao što su pomoć pri radu domaće zadaće.
– Znam da su ranije ljudi odlazi iz egzistencijalnih potreba, što danas nije toliko izražen razlog, navodi Isaković i dodaje da odlaze i situirani roditelji, uglavnom zbog sveukupne situacije i nestabilne klime u državi u svim sferama života.
– Današnji obrazovni milje nije ni blizu onome čemu se teži i kakav bi trebao da bude. Uprkos napretku tehnike i tehnologije čini mi se da nazadujemo, kaže Isaković.
Smanjenje broja učenika je “kompleksan problem”
Nadija Bandić, pomoćnica ministra obrazovanja i nauke u entitetu Federacija BiH, smatra da je smanjenje broja učenika u školama kompleksan problem, čiji su uzroci mnogobrojni.
– Najznačajniji uzroci su pad nataliteta, koji je prisutan već dugi niz godina, i naravno ovaj akutni problem iseljavanja radno sposobnog stanovništva, koji često imaju djecu školskog uzrasta, kaže Bandić, i dodaje da su analize ministarstva utvrdile još niz manjih uzroka.
Među njima su loš ekonomski status porodice, nedostatak podrške roditelja, udaljenost od škole, negativan uticaj društva, zasnivanje rane bračne i vanbračne zajednice.
Resorno ministarstvo je definisalo i niz preporuka za ublažavanje ovog trenda.
Prema njenim riječima, vlasti u oba entiteta obezbjeđuju besplatne udžbenike za socijalno ugrožene porodice, ali samo ukoliko postoji projekat. Dodaje da je neophodno osigurati i besplatan prevoz i užine za što više učenika, te da je to nemoguće bez udruženog i sinhronizovanog djelovanja svih nivoa vlasti.
– Ne postoji sinhronizacija i treba nam jedan strateški pristup problemu i objediniti aktivnosti na svim nivoima u BiH, kaže Bandić.
Obrazovanje je u RS-u uređeno na entitetskom nivou, dok je u FBiH u nadležnosti deset kantona, uz koordinatorsku ulogu Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.
Prema posljednjim raspoloživim podacima iz RS-a, od 258 učenika, koji su prekinuli školovanje u srednjim školama ovog bh. entiteta tokom 2020/2021. godine, njih 72 su otišli u inostranstvo, dok je 129 školovanje prekinulo zbog ličnih, socijalnih i materijalnih razloga, piše Fokus.ba.
Enea Hotić, načelnica odjeljenja za osnovno vaspitanje i obrazovanje Ministarstva prosvjete i kulture RS-a, kaže kako je glavni uzrok pada broja učenika migracija stanovništva, te navela mjere koje se preduzimaju.
– Ministarstvo provodi niz mjera podrške roditeljstvu kao što su, program pripreme za djecu pred polazak u školu, prošireni program u školama [jutarnje čuvanje i produženi boravak], besplatni udžbenici za djecu od prvog do petog razreda. Sufinansiranje prevoza za učenike osnovnih škola čije je mjesto stanovanja udaljeno četiri i više km od škole, ističe Hotić.
Za obrazovanje se godišnje u BiH izdvaja oko 1,4 milijarde maraka (720 miliona eura), što je oko 4,1 posto bruto domaćeg proizvoda, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.