Otvorio guslarsku školu u Trebinju: Marko gusle ne ispušta iz ruku od četvrte godine, sada uči i djecu

Mladi Trebinjac je osvajač mnogih nagrada, sedam puta je bio omladinski prvak, stekao je titulu narodnog guslara, ali priznaje da mu su mu najdraži nastupi bili pred crkvenim velikodostojnicima.


Trebinjac Marko Butulija sa samo četiri godine uzeo je gusle u ruke, ne ispušta ih više od dvije decenije, a prije nekoliko mjeseci pokrenuo je prvu guslarsku školu u Trebinju.

Obuku na drevnom instrumentu pohađaju djeca od predškolskog uzrasta do 12 godina, koja čine jednu grupu, ali i stariji od 12 godina, među kojima već ima guslara s početnim iskustvima, a tu je i nekoliko djevojčica, piše Trebinjelive.info.

Odavno sam imao ideju da pokrenem ovakvu školu, da djeci i mladim pokoljenjima omogućim da ne zaborave svoju istoriju i naš tradicionalni instrument. Treba da znaju odakle potiču, da nastavljaju njegovati svoju tradiciju i širiti je javnim nastupima, na slavama, za velike praznike, objašnjava Marko.

On se sjeća da je, kad je počinjao, išao na obuku u guslarska društva, gdje su bili već formirani guslari koji su razmjenjivali iskustva i davali savjete mlađima.

U ovoj prvoj trebinjskoj školi gusala su, uglavnom, početnici. Djeca koja još ne znaju da drže gusle, većina njih nema taj instrument. Snašli smo se za jeftinije gusle kod jednog majstora, da bi djeca imala za početak. Oni u ovom uzrastu brzo mjenjaju mišljenje, pa bi bilo šteta da skup instrument ostane negdje u kući okačen na zidu ili da ga polome, navodi ovaj trebinjski guslar.

Ovaj trebinjski guslar sjeća se i svojih početaka, noći uoči najradosnijeg praznika, Božića.

Guslanje je duga porodična tradicija; guslari su mi bili djed i stric. Prvi put sam u svojoj kući ovaj instrument vidio na Badnje veče, kada sam imao četiri godine. Kada sam čuo zvuk, prošla me neka jeza. Taj osjećaj je bio neopisiv, ni sada ga ne mogu riječima iskazati. Od te čarobne noći od gusala se nisam rastavio 25 godina, priča Marko.

Marko Butulija, koji, osim na guslama, svira i druge vrste muzike, kaže da mu nijedna muzika nije bliska koliko guslanje.

– Sviram na svadbama i veseljima. Pratim savremene trendove, ali gusle i narodno stvaralaštvo su broj jedan, jer smatram da, bez obzira na sve što se nudi, nikada ne smijemo zaboraviti tradiciju, poručuje on.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!