Otvoreno pismo psihologa mora da pročita svaki roditelj

Ovaj post pročitalo je 20 miliona ljudi i preveden je na čak 30 jezika. Evo zašto je otvoreno pismo psihologa i psihoterapeuta Viktorije Prudi, sa višegodišnjim iskustvom u radu sa djecom iz Toronta, toliko uzdrmalo javnost.


Alexas_Fotos / Pixabay

Upravo sada, u vašim porodicama, dešava se situacija o kojoj se ne priča, a tiče se onog najdragocenijeg – vaše djece. Kao psihoterapeut koji godinama radi sa djecom i kroz čiju ordinaciju je prošlo nekoliko stotina njih, ovo vam govorim odgovorno i argumentovano – vaša djeca su u katastrofalnom duševnom stanju i vi ste krivi za to!

Ako razgovarate sa nastavnicima i mojim kolegama, sigurno će vam reći isto. U posljednjih 15 godina situacija se dramatično pogoršala, jer i statistika pokazuje da se broj djece sa mentalnim poremećajima povećava i dobija formu epidemije, prenosi mreza-mira.net.

A statistika je neumoljiva.

– Svako peto dijete ima mentalne probleme

– Za 43 odsto je povećan broj djece sa poremećajem pažnje

– Za 37 odsto je povećan broj tinejdžera oboljelih od depresije

– Za 100 odsto je porasla stopa samoubistava djece od 10-14 godina.

Jezivi podaci. Šta vam još treba da biste se konačno probudili?

Pitate se o čemu pričam? Naučno je dokazano da mozak ima sposobnost da se prilagođava okolini. Na nesreću, zbog našeg načina života i načina na koji vaspitavamo djecu, njihov mozak “usmjeravamo” u pogrešnom pravcu i doprinosimo da nam djeca bukvalno budu nefunkcionalna u svakodnevnom životu. Depresivni su, nezadovoljni, bijesni, agresivni…

Da, uvijek je bilo djece koja se rode sa poteškoćama u razvoju i uprkos naporu roditelja, ljubavi i podršci koji im pružaju, ta djeca ne mogu da riješe svoj problem. Ali ja ne pričam o toj djeci!

Pričam o djeci čije je ponašanje direktna posljedica vaspitanja i ponašanja roditelja. I kao što je moja praksa pokazala, čim roditelji promijene svoje ponašanje i način vaspitanja, tog trenutka se promijene i djeca.

U čemu je problem, pitate se?

Garancija zdravog odrastanja su emotivno dostupni roditelji, jasno određene granice i pravila ponašanja, obaveze, zdrava i izbalansirana ishrana, druženje sa djecom van kuće, razgovor, podrška i ljubav.

Umjesto toga, djeca rastu uz roditelje opsjednute poslom i digitalnim komunikacijama, roditelje koji dozvoljavaju da im “djeca vladaju svijetom”, roditelje kojima je važnije da budu “drugari sa djecom” prije nego da preuzmu odgovornost. Uz sve to djeca ne spavaju dovoljno, ne hrane se zdravo, najviše vremena provode kod kuće uz telefon i video igrice…

Da li iko može da zamisli da je moguće odgojiti zdravu generaciju u ovako nezdravom okruženju. Naravno da nije.. Ne postoje prečice za dobro roditeljstvo, ne možemo da prevarimo ljudsku prirodu. A kao što vidimo, ako to pokušamo da činimo, rezultati su pogubni. Naša djeca plaćaju cijenu loše vaspitanja i odgoja svojim emocionalnim stanjem.

Ima li pomoći?

Apsolutno! Važno je samo da se “probudimo” i vratimo se osnovama na kojima smo i mi odrastali. To vam kažem zato što su svi moji klijenti, čim su promijenili svoje ponašanje, poslije samo par nedjelja primjetili pozitivne promjene u ponašanju svoje djece.

Šta treba da radite?

– Postavite jasne granice i ne zaboravite da ste vi roditelj, a ne prijatelj.

– Djeci dajte ono što im zaista treba, a ne ono što žele.

– Ne plašite se da kažete ne ukoliko je ono što traže od vas nešto što im zaista ne treba.

– Družite se s njima napolju, makar sat vremena dnevno.

– Izaberite jedan dan u nedelji bez telefona, televizora i ostalih gedžeta.

– Uključite djecu u svakodnevne kućne aktivnosti – slaganje veša, skupljanje igračaka, postavljanje stola…

– Neka svako veče spavaju u isto vrijeme, nikako poslije 22 časa. Zabranite im da se uspavljuju uz pomoć telefona i youtuba-a.

– Ne pakujte im ranac za školu.

– Ne treba da ih zabavljate i niste odgovorni ako im je dosadno. Podstaknite im mozak da se snalazi čak i kada im je “dosadno”. Zajedno smislite “prvu pomoć za dosadu” sa idejama šta mogu da rade kada im je “smor”.

– Zabranite im da jedu uz telefon.

– Budite im “emotivni trener”. Naučite ih kako da se nose sa frustracijom i ljutnjom.

– Naučite ih da gube, da budu empatični, pristojni… Povežite se na emotivnom nivou – smijte se zajedno, grlite, golicajte, plešite, skačite, puzite sa djetetom kao treba.

Molim vas, dozovite se pameti i napravite promjene u svom životu prije nego što nam armija djece bude na lijekovima. Još uvijek nije kasno, ali bi uskoro moglo biti”- navodi se u pismu psihologa i psihoterapeuta Viktorije Prudi, sa višegodišnjim iskustvom u radu sa djecom iz Toronta.

Koliko situacija ste prepoznali iz vlastitog okruženja? Možemo li promijeniti nezdrave navike? Sve je do nas…roditelja.

(Školski.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Školski.ba
Školski.ba je informativno-edukativni portal namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola u Bosni i Hercegovini, učiteljima, nastavnicima i roditeljima.