Oktobar i novembar su mjeseci u godini kada se roditelji pojačano javljaju s pitanjima vezanim za školu, (ne)izvršavanje školskih obaveza, sukobe s djecom oko pisanja zadaća, učenja i slično. S obzirom na činjenicu da dijete stvara sliku o sebi najčešće na temelju uspješnosti u školi, valja se zapitati šta mi kao roditelji možemo napraviti da umanjimo osjećaj obeshrabrenosti i postignemo kod svog djeteta da “zavoli” školu i učenj, prenosi kidsinfo.ba.
U tom nastojanju događa se da se roditelji usmjere upravo na ono što je njima samima poteškoća i s čime se ne mogu nositi. Nerijetko djetetov školski uspjeh doživljavaju kao vlastiti. Nastoje djecu na sve načine uvjeriti da moraju npr. napisati domaću zadaću, ali dijete nikako da krene raditi tu zadaću i zapravo je sve više u otporu. Osim toga, roditelji se usmjeravaju upravo na ono što dijete ne može napraviti pravovremeno, zbog čega zanemare ono što dijete dobro radi i u čemu je uspješno. Fokusiraju se na neuspjeh, umjesto da motiviraju dijete da izvrši svoje školske obaveze tako što će primijetiti da je nešto dobro napravilo ili još rjeđe, da primijete način na koji je nešto postiglo.
Dijete je puno više od uspješne ocjene!
Prilično često čujemo da je dijete dobro ako ima dobre ocjene i to se podrazumijeva. Međutim, roditelji moraju biti oprezni i odvojiti ove dvije komponente te ih doživljavati zasebno jer dijete je puno više od samog školskog uspjeha!
Naravno da se ne može očekivati od pojedinog učitelja/profesora da svakom djetetu pruži individualnu pažnju s obzirom na broj učenika u pojedinom razredu. Stoga je važno da roditelji preuzmu odgovornost i da postanu svjesni koliko važnu ulogu sami imaju u obrazovnom procesu, odnosno koliko mogu pridonijeti tome da dijete postigne zadovoljavajući školski uspjeh i nauči izvršavati svoje školske obaveze, a da pritom u njima uživa. Roditelji su prvi učitelji svom djetetu i imaju primarni utjecaj na dijete na način da oponašanjem svojih roditelja i oni uče kako se ponašati. Odnosno, ako roditelj stalno kritizira onda i dijete uči kritizirati. Ako s druge strane ipak roditelj ima pozitivan stav prema školi, vrlo vjerojatno će ga imati i dijete.
Prepoznajte djetetove interese i jake strane
Važno je istaknuti da roditelji nauče prepoznati i prihvatiti djetetove osjećaje i potrebe, umjesto da se koriste prijetnjama, kritikama, uspoređivanjem s drugom djecom, kažnjavanjem. Ovakvo ponašanje vrlo lako može zaslijepiti roditelje i ne dopustiti im da vide i prepoznaju jake strane djeteta. Osim toga, rezultira i zanemarivanjem djetetovih potreba na način da slijede svoja roditeljska očekivanja i dijete procjenjuju u odnosu na njih, a ne u odnosu na djetetove interese i preferencije.
Roditelji prvenstveno trebaju prihvatiti dijete takvo kakvo jest te poštovati njegove vještine i uspjehe kako bi ga podučili da se i samo poštuje. Neizbježno je da će onda te osjećaje i stavove o uspjehu prenijeti i na područje škole. Šta to znači? Sjetite se svog djeteta kada je pohađalo vrtić. Vjerujem da ste tada uočavali sve njegove talente, hvalili ga kako lijepo crta ili kako je kreativno. Nakon što je dijete postane školarac, često se dogodi da se pažnja roditelja usmjeri na uspjeh, zanemare ostali aspekti djetetova života te se učestalo kritizira ili prigovara djetetu ako nije na vrijeme napisalo zadaću, ako nije dovoljno uredno i slično.
Vizualni, auditivni i kinestetički stil učenja
Važno je reći da svako dijete uči na jedinstveni način i važno je da roditelji otkriju koji je to način. Većina djece može naučiti određeno i potrebno školsko gradivo, ali važno je pažnju usmjeriti na to kako ovladava tim gradivom te na koji način uči. Važno je odrediti stil učenja, a pritom razlikujemo vizualni, auditivni i kinestetički stil. Prepoznavanje stila kojem dijete teži pomoći će i vama i djetetu da na zabavniji, lakši i primjereniji način usvaja školsko gradivo.
Vizualni stil učenja podrazumijeva da dijete mora vidjeti određeni materijal koji mora naučiti kako bi ga zapamtilo. Ako dijete pretendira ovom stilu, mogu mu pomoći vidne asocijacije, ilustracije, čitanje napisanog, bilježenje pročitanog ili ispredavanog. Dijete koje preferira ovaj stil, najčešće dobro pamti lica, “vidi” riječi, uredno, te voli čitati, crtati i pisati i uglavnom ima lijepi rukopis.
Auditivni stil upućuje na to da dijete da bi nešto zapamtilo, to mora čuti. Preferira slušanje i ponekad se dogodi da se “izgubi” pokušavajući nešto prepisati s ploče. Prije zapamti ono o čemu se raspravlja nego ono što vidi, voli slušati dok mu se objašnjava, ali i sam voli objašnjavati. Često čita na glas, a povremeno zna “pričati” samo sa sobom tokom izvođenja određene aktivnosti. Dobro je u imitaciji glasova i načinu govora drugih ljudi. Voli muziku, dok je manje sklono likovnim aktivnostima.
Kinestetički stil usmjerava dijete na tjelesnu aktivnost i dijete koje je sklonije ovom stilu često je u pokretu, voli izrađivati stvari i isprobavati nove aktivnosti. Najbolje pamti izvodeći određeni pokret, rado uči pomoću računala kako bi učenje potaknulo dodirom (tipkovnica), voli glumiti i uživa u određenim aktivnostima i igrama koje uključuju pokret. Najčešće ne uživa u čitanju i često prstom prati tekst prilikom čitanja, ima izražene geste, mimiku, često maše rukama dok govori. Rado sudjeluje u izradi modela, maketa i izvođenju pokusa.
(Školski.ba)