Pandemija COVID-19 doprinijela je još većem stepenu digitalizacije svih segmenata našeg društva, a digitalno doba koje živimo donijelo je brojne izazove. Posebna pažnja posvećuje se digitalizaciji obrazovanja, ali i opasnosti koju ona nosi. Društvene mreže i aplikacije sastavni su dio digitalnog doba, a jedna od najpopularnijih aplikacija danas je TikTok.
Vlada Federacije BiH usvojila je Strateški program za sigurnost djece u digitalnom okruženju i Akcioni plan za borbu protiv nasilja nad djecom u digitalnom okruženju, uz konstataciju kako se time ukazuje na realne i goruće probleme u našem društvu.
Sigurnost je važnija
Učenici drugih razreda osnovnih škola u RS-u dobili su ove godine novi predmet – Digitalni svijet. Nastavnici su prošli obuku, a predmet će biti u rasporedu jednom sedmično.
– Predmet je uveden s ciljem da se učenici upoznaju sa što više digitalnih uređaja i samim tim i korišćenjem tih uređaja. Nastavnik ima mogućnost da sam osmisli takav čas, kaže Ana Bajić, učiteljica u banjalučkoj OŠ “Branko Radičević”.
Udžbenik ne postoji. Trenutno je samo izrađen priručnik za učitelje koji će nastavni sadržaj učenicima prenositi na tradicionalni način. Nastavnici upozoravaju na to da je neophodno kontrolisati djecu.
– Njihov život se preselio u digitalni svijet i roditelji moraju da imaju pristup tom svijetu. Sigurnost je važnija nego privatnost, kaže jedan od nastavnika informatike u banjalučkoj OŠ Sveti Sava.
U sarajevskim osnovnim školama prosvjetni radnici upozoravaju roditelje na to da su kod djece primijetili negativan utjecaj TikToka.
Katarina Jonev Ćiraković, stručnjak za bezbjednost djece na internetu iz Srbije, ističe da su djeca i omladina suočeni s velikim brojem opasnosti na internetu i društvenim mrežama:
– Tu treba uzeti u obzir lažne profile, vršnjačko internet-nasilje, pedofiliju, različite vrste predatora, zloupotrebu podataka, ali i zavisnost od društvenih mreža i videoigrica. TikTok je trenutno najpopularnija aplikacija za decu i mlade od 10 do 18 godina, a posebno je intrigantan sve veći broj opasnih izazova koji uzrokuju povrede, ugrožavaju zdravlje i živote, ističe Jonev Ćiraković, autorica knjiga “Bezbednost dece na internetu – vodič za roditelje” i “Uticaj mobilnih telefona na razvoj dece”.
Upozorava na to da su na našim prostorima bili prisutni izazovi u kojima su djevojke stavljale lijepak na usne jer su mislile da će ih tako povećati, djeca su miješala hemikalije i stavljala ih u oči jer su mislila da će tako promijeniti boju zjenica, organizovane su trke na autoputu sa automobilima iz dva smjera.
Sve kreće od porodice
– Prije desetak dana u Srbiji smo imali problem da su deca ležala na pešačkim prelazima kada padne mrak i onda bežala u poslednjem trenutku kada se pojavi automobil. Dva strašna izazova u svetu, ali i na našim prostorima su: Izazov Lobanja i Blackout Challenge. Kod prvog, troje ljudi u liniji skače u isto vreme, dok dvoje sa strane na kraju skoka podmeću nogu osobi u sredini sa namerom da ona padne. Izazov nije smešan, jer su deca doživljavala ozbiljne povrede. Drugi izazov za cilj ima da se prekine dotok krvi time što se vrat steže kaišem, maramom, kanapom, a mladi i deca žele da iskuse kako izgleda smrt i, nažalost, veliki broj dece je izgubio život na takav način, objašnjava nam Jonev Ćiraković te dodaje da su “devojčice učestvovale u Izazovu Silueta, gde u mračnoj sobi promiskuitetno igraju, čak izvode i striptiz, a dečaci se glorifikuju kroz ekstremne skokove, preskakanja i dovođenje sebe u stvarnu opasnost”.
Dodaje da svaki loš trend koji se stvori na Zapadu jako brzo dođe na naše prostore.
– Sve kreće od porodice, naglašava stručnjakinja, te dodaje da je veliki problem što djeca hrle da budu prihvaćena i što internet-sindrom “ali, svi to rade” koriste kao izgovor.
Uvjerena je da je to način na koji djeca pokušavaju nadoknaditi nedostatak pažnje bliske okoline.
– Kada se detetu prvi put mobilni telefon da u ruke, mora da se počne sa pričom šta je to pravilno i ispravno ponašanje, poručuje Jonev Ćiraković, te dodaje da roditelji moraju biti upoznati sa sadržajem koje dijete gleda i razgovarati o njemu.
Naglašava da su “zabrane mač sa dve oštrice i da mogu izazvati kontraponašanje, jer će dijete iz radoznalosti pogaziti zabranu, a onda iz straha neće reći roditeljima”.
– Pored nastavnika, treba ojačati i roditelje koji ne smiju imati užasan izgovor “to se neće desiti mom detetu”, savjetuje stručnjakinja i podsjeća na to da u Krivičnom zakonu BiH stoji da je zabranjeno zloupotrebljavati fotografije i videozapise bez dozvole, te da isto vrijedi i za društvene mreže.
Emina Dedić Bukvić, doktorica pedagoških nauka, naglašava da je važno odgojno-obrazovni proces usmjeriti ka trendovima i približiti ga djeci i mladima, njihovim obrazovnim potrebama i interesima.
– Za vješto uključivanje informaciono-komunikacione tehnologije u nastavu potrebno je da su nastavnici digitalno kompetentni, kao i otvoreni za promjene i izazove. Digitalno kompetentan nastavnik, roditelj i drugi odrasli uče djecu i mlade kako da se adekvatno koriste informaciono-komunikacione tehnologije, poručuje doc. dr. Dedić Bukvić, te dodaje da odrasli nose odgovornost podučavanja da određeni sadržaji nisu prihvatljivi i adekvatni.
Psihologinja dr. Nermina Vehabović-Rudež naglašava da je oprez važan, ali da roditeljima ne koristi panika, već informacija.
– Sadržaji se mogu gledati zajedno sa djetetom, ali na način da se zainteresujete za ono što dijete radi, pa ga pitate mogu li i ja vidjeti šta radiš. Kroz takvu vrstu kontakta donekle se može imati kontrola, savjetuje psihologinja.
Dodaje da država i institucije moraju poduzeti mjere ukoliko platforme ugrožavaju živote.
– Roditelji se mogu udružiti, mogu se kontaktirati IT stručnjaci kako si se dobile upute o kontroli sadržaja. Represija, strah i kazne ne donose ništa dobro, naglašava dr. Vehabović-Rudež, te dodaje da digitalizacija obrazovanja može doprinijeti kontroli, ali da nastavnici gube autoritet ukoliko djeca vide njihovu zbunjenost i neznanje.
Naglašava da su našoj djeci vrata svijeta otvorena, te da ne smijemo zatvoriti oči i reći “to nema u BiH”. Ističe da je u bh. društvu došlo do pojave izazova koji se naziva “veselo šamaranje”, gdje se snima i na društvene mreže postavlja kako više vršnjaka zajedno šamaraju jedno dijete.
Unaprijediti kompetencije
Mirela Šuman, magistrica iz oblasti socijalne pedagogije, naglašava da danas imamo djecu koja se rađaju sa digitalnim uređajima, te roditelje i nastavnike koji uče o digitalizaciji.
– Kompetencije moraju imati i roditelji, da bi mogli kontrolisati, pratiti i biti na istoj razini kao i njihova djeca, poručuje mr. sc. Šuman, te dodaje da djeci ne treba braniti korištenje digitalnih tehnologija, ali da se moraju obučiti kako ih koristiti za učenje i selektovanje sadržaja.
Smatra da bi se djeca od vrtićkog uzrasta trebala educirati o temi digitalizacije.
– Važno je uključiti proces digitalizacije u obrazovanje, jer se o tome priča samo kada se desi nešto loše, ali internet nije prostor gdje se nešto loše nužno može desiti, to je prostor gdje učimo, napredujemo, istražujemo i na takav način to moramo i djeci plasirati, zaključuje mr. sc. Šuman, piše Oslobodjenje.ba.