• 25.01.2021.

Najvažniji savjeti za roditelje čija djeca imaju govorno-jezičke probleme

Šta je potrebno da roditelji znaju kako bi pomogli svom djetetu, a šta nikako ne bi trebalo da rade kako bi se logopedski tretman izveo uspješno do kraja, savjetuje logoped dr Nataša D. Čabarkapa.

 Najvažniji savjeti za roditelje čija djeca imaju govorno-jezičke probleme

Svaka faza je važna karika u sazrijevanju načina na koji dijete verbalno komunicira. Kako za razvoj govora i jezika postoje određeni kritični periodi, važno je da roditelji budu informisani o tome šta treba da očekuju od svoje djece na određenim uzrastima, da znaju kako da ih podrže i stimulišu, i kada da se obrate stručnjaku ukoliko primijete odstupanja.

Kako se razvija govor iz mjeseca u mjesec?

Od trećeg do šestog mjeseca

U ovom periodu dijete polako počinje da “eksperimentiše” sa svojim glasom i tada po prvi put možete čuti nešto što liči na “pjevanje” (“Aaaaaaeeee!”) Ovakva modulacija glasa djeteta korak je ka razvoju prvih slogova koje ćete vidjeti kod djeteta negdje poslije šest mjeseci. Ovu fazu razvoja nazivamo fazom “brbljanja”.

Oko devetog mjeseca

Mališani sada počinje da udvaja slogove, te dobijamo ono što roditelji najčešće tumače kao prve riječi (“ma-ma”, “pa-pa”). Brbljanje tada biva intenzivnije i podsjeća na “pravi govor”.

Šta raditi: Prije šestog mjeseca, treba podsticati dijete u produkciji prvih vokala (svako “aaaa”, “eeee” je važno). Bez tih prvih vokala nema kasnijih slogova, samim tim, nema ni riječi. Djetetu prve slogove treba uzvraćati (izlazite iz prostorije, kažete: “Pa-pa”. Dolazite po dijete: “Ko je došao? “Ma-ma”) Imenujte aktivnost koju radite sa djetetom (npr: uspavljujete dijete “ni-na, nu-na”, hranite dete “am-am”, bacate loptu: “Kako skače lopta? Skače “op-op”) Podražavanje zvukova je od izuzetne značajnosti za pravilan razvoj govora (npr., kucamo na vrata i kažemo djetetu: “Kuc-kuc”; pitamo kako lupa bubanj: “Lupa, bam-bam”; kako kaže maca kaže “mau-mau”, kuca kaže “av-av”).

Od devetog i dvanaestog mjeseca

Dijete u ovom uzrastu najčešće izgovara svoje prve riječi. Te prve riječi se najčešće koriste kao holofraze, odnosno imaju funkciju rečenice (dijete kaže “voda”, ali pod tim se podrazumijeva: “Daj mi vodu”). Dijete mnogo više razumije nego što može da iskaže. U tom periodu dijete treba da nauči da razumije i izvršava jednostavne naloge (“Donesi loptu”).

Šta raditi: Koristite dječiju radoznalost. Pratite na šta usmjerava pažnju i imenujte ono na čemu se djetetova pažnja zadržava (“Aha, vidi, to je lopta!” “Auto!”) Ovo je period kada dijete treba da nauči da pravi razliku između zabrane i potvrde. “Ne” mora da bude konzistentno. Težak je posao biti dosljedan, ali dosljednošću se stvara za dijete predvidiva sredina u kojoj može da osmisli svoje iskustvo. Podstičite dijete da na vaš nalog samo izvršava radnju. “Donesi mi jabuku” (Ukoliko vidite da ne razumije, priđite i uzmite jabuku i recite: “Ovo je jabuka”)

Ukoliko govor izostaje oko prve godine ili se razvoj govora odvija usporeno, važno je da sredina ne potkrepljuje nepravilan govor. Jasno pričajte. Potrudite se da aktivnosti djeteta budu propraćene govorom tako da dijete bude stalno govorno stimulisano.Od dvanaestog do osamnaestog mjeseca
Dijete sada pokušava da imitira ono što odrasli kažu. Dijete povezuje riječ sa predmetima koje opaža u svojoj okolini. Dijete na ovom uzrastu ima fond oko 50 riječi u spontanom govoru i može da jednostavnim rečenicama potraži ono što želi.

Šta raditi: Zahtijevajte od djeteta da objasni riječima šta želi. Nije dovoljno da dijete pokaže prstom. I čak ako znate šta je to što želi, pitajte, „Šta želiš?“. Ukoliko ne može da izgovori punu rečenicu, potrudite se da ga podstakne da barem imenuje željeni predmet. Svaki predmet imenujte. Ne ignorišite nepravilno izgovorene riječi ili rečenice.

Ne treba ispravljati dijete tako što ćete ponoviti šta je ono reklo pa potom izgovoriti rečenicu pravilno već odmah recite pravilno iskaz. Obraćajte se djetetu rečenicama od dvije do tri riječi i govorite jasno i glasno, tako što ćete biti direktno usmjereni na dijete (gledajte ga u oči dok mu se obraćate). Zvukove pratite verbalnom stimulacijom („Šta se to čuje? Oooo, neko lupa“, ”Telefon zvoni: zvr – zvr“. „Sat kuca: tika – taka“. „Auto svira: bi – bi”). Nagradite dijete kada nešto pravilno kaže bilo na vaš nalog ili spontano („bravo“, poljubiti, zagrliti)

Od osamnaestog mjeseca do druge godine

Ovo je period kada dijete već počinje da postavlja pitanja u cilju razumijevanja sredine, učestvuje u gledanju slikovnica, pričanju kratkih priča, učenju kratkih pjesmica.

Šta raditi: Što više pričati djetetu. Svaku aktivnost imenovati (“bata spava”, “ti ručkaš”), podsticati dijete da izvršava naloge (“Donesi flašicu”, “Baci loptu”). Imenujte osobe koje su u djetetovoj okolini (Aha, tu su mama, tata, seka i baka)

Od druge do treće godine

Dvogodišnjaci razumiju zahtjeve da pokažu različite objekte (loptu, kuću, auto), likove (seku, batu), znaju da pokaže gdje se nalaze dijelovi njegovog i tuđeg tijela. Komuniciraju rečenicama od oko tri riječi, znaju da imenuje predmete, da odgovara na jednostavna pitanja (“Kako se zoveš?”, “Kako kaže kuca”), pričaju spontano dok se igraju i može da saopšti riječima šta želi, piše Yumama.

Šta raditi: Razgovarajte sa djetetom, čitati mu, učiti priče, recitovati sa njim. Pomozite mu da bogati svoj rječnik, podstičite ga da postavlja pitanja, uključuje se u aktivnosti (sređivanje igračaka, na primjer) i sve vrijeme pričajte djetetu šta je to što se radi u određenom trenutku. Ne dozvolite da bude samo pasivni slušalac. Iako vam se može učiniti slatko kada dijete nepravilno izgovara glasove ili zamjenjuje glasove u riječima (“pavam”, “jutka”) ispravite dijete tako što ćete istu tu riječ reći pravilno.

Govorno-jezička stimulacija je od izuzetne važnosti za progovaranje djeteta. Govorno-jezički razvoj ne možemo odvojiti od misaonog razvoja. S toga, važno je pružati djetetu adekvatan intelektualni podsticaj odnosno pružiti mu mogućnost da “iskusti” različite situacije, postavljati mu pitanja, podsticati ga da ono postavlja pitanja i slično.

Razvijajte kod djeteta radoznalost, podstičite je jer je ona glavni pokretač intelektualnog razvoja djeteta. U isto vreme, uvodite dijete i u različite socijalne situacije, u komunikaciju sa odraslima, sa vršnjačkom grupom, odnosno sa drugom djecom, jer se komunikacija riječima aktualizuje prvenstveno u socijalnom kontekstu.