Najtužnije greške koje roditelji prave u najboljoj namjeri

To su vrlo česte disciplinske metode koje roditelji primjenjuju vjerujući da će tako pomoći svom djetetu. Evo koje greške čine roditelji u najboljoj namjeri:

 Najtužnije greške koje roditelji prave u najboljoj namjeri

Često precjenjujemo ono što govorimo djeci. Ona nas, naime, više gledaju nego što nas slušaju: nekako bolje čuju ono što im NISMO rekli, nego ono što smo im sto puta ponovili, prenosi mreza-mira.net.

U vaspitanju djece nije stvar u tome šta smo im rekli, nego šta smo im pokazali svojim ponašanjem. Nažalost, mnogo je lakše reći i sto puta ponoviti, nego se dosledno ponašati tako kako želimo da se naše dijete jednoga dana ponaša.

Nekoliko je ponašanja o kojima je zgodno porazgovarati s roditeljima i navesti ih da se zamisle. To su vrlo česte disciplinske metode koje roditelji primjenjuju vjerujući da će tako pomoći svom djetetu.

Ne prijetite svom djetetu školom i učiteljem

Roditelji i učitelji su partneri u istom poslu: vaspitanju djeteta. Da bi uspješno sarađivali ne moraju se slagati, mogu čak imati i potpuno suprotne stavove o načinu vaspitanja djece, ali nipošto se ne smiju oko toga prepucavati preko djeteta.

Uvucite svoje dijete u rješavanje malih svakodnevnih problema i naučite ga da se raduje kad doprinese njihovom rješavanju. Podstaknite ga da izgugla i otkrije kako da otčepite začepljen odvod, kako da se riješite buđi u kuhinji, kako da otključate auto koji se automatski zaključao, a ključ je ostao u motoru… Na taj način će učenje doživljavati kao životno važnu aktivnost, a ne nešto što mora da radi samo u školi i samo zbog ocjena.

Oslobodite se zablude da visoka inteligencija vašeg djeteta automstski znači dobre ocjene u školi

Ocjena nije pokazatelj nečije pameti ili gluposti, ona je samo pokazatelj njegove vještine učenja i preuzimanja odgovornosti da obavi ono što mora. Vrlo često učenikova inteligencija i njegove ocjene nemaju baš puno veze. Ima izrazito inteligentne djece koja imaju jako loše ocjene i jedva prosečno inteligentne djece koja su odlikaši. Stvar je samo u tome da li dijete zna da uči ili ne zna, da li je razvilo radne navike ili nije, da li je u stanju da se motiviše da uradi ono što treba i ostane fokusiran dok ne obavi posao do kraja… Svako vremenom može naučiti da uči ako se potrudi i ako mu je do toga stalo.

Ne dramite zbog jedinice

Jedinica nije ni kazna, ni presuda, nego – poruka. Učitelju je jednica poruka da nije uspio da dopre do učenika i dovoljno ga motiviše da nauči ono što je trebalo. Roditelju je jedinica poruka da dete treba da mijenja načine na koje uči. Učeniku je jedinica poruka da treba da razmisli o svom učenju i otkrije u čemu je njegov problem. U nedostatku motivacije? U brzopletosti? U nedostatku nekih vještina? U pogrešnom načinu učenja? Možda bi mu učenje bolje išlo kad bi učio s nekim vršnjakom iz razreda? Kada bi naučio da pravi bilješke iz kojih će učiti? Kad bi se u učenju potpomogao gledajući edukativne video-snimke s YouTube-a? Kad bi ono što sam uči podučavao mlađeg brata ili sestru? Ne postoje na svijetu dva čovjeka koja uče na isti način i nema recepta za učenje koji svima odgovara. Svako može naučiti da uči, ali štos je u tome da sam mora da otkrije način koji baš njemu najbolje leži. Greške koje pritom napravi odlične su lekcije: iz njih uči kako ne treba učiti i šta treba promijeniti.

Čitanje lektire djetetu prikazujte kao nagradu, a ne kao kaznu

Nikad, baš nikad u ljutnji nemojte reći djetetu da za kaznu mora da ode u svoju sobu i čita. Naprotiv, kad dijete uradi nešto dobro, recite mu da zaslužuje nagradu: da može da ode u svoju sobu i u miru pročita nešto. Jedna te ista knjiga zvuči sasvim drugačije ako je čitaš za kaznu ili za nagradu. Bićete svome djetetu uverljiviji ako i sami sebi za nagradu ponekad priuštite čitanje dobre knjige i pobrinete se da vaše dijete vidi da u tome uživate. Čitanje nije samo preduslov svakog učenja, ono je dragoceni alat kojim brusimo svoje vještine razmišljanja i rješavanja problema.

Odgoj djece zapravo je jednostavan ako se sami uporno trudimo da budemo onakvi kakvi želimo da naša djeca jednoga dana postanu… i ako smo dovoljno strpljivi da ne dignemo ruke od njih svih onih beskrajno dugih godina dok to ne dočekamo.

(Školski.ba)

Možda te i ovo zanima?