Danas je svim svojim učenicima ne samo profesor već i ono puno važnije iskreni prijatelj, navela je u svom obrazloženju Mreža vijeća učenika u BiH prilikom proglašenja najboljeg profesora u BiH – profesora Vedrana Zubića, inženjera geodezije i profesor geografije Gimnazije Dobrinja koji je bio gost Novog dana N1 televizije.
A o tome kakav je osjećaj biti najbolji profesor u BiH je rekao kako vjeruje da postoji čitav niz ljudi koji rade savršeno svoj posao, a on on samo želi da budu prijatelji, da djeca nauče i da razgovaraju.
– Ne možete raditi sa ljudima a ne vezati se za njih a posebno za omladinu, za osobe koje u vama vide neki poluuzor i onda se dogodi takva stvar da vas učenici predlože i bio sam zabezeknut. Mene je jedna učenica pitala može li da me predloži i onda su se meni u martu javili da popunim neki papir i prije desetak dana sam dobio e-mail od jedne organizacije gdje su me zamolili da održim jedan čas gdje sam učenike zabavio oko nebeskih kretanja i moram biti ponosan i na svoju djecu i na ovu nagradu, komentarisao je Zubić u studiju N1.
Njegovi učenici često postavljaju videe sa časova koje naslove “Kad Vedran razvedrava”.
– Možda je do imena, ali suštinski ne znam. To je nešto što dođe samo od sebe. Nemam pripreme za čas, kad uđem u učionicu nešto mi padne na pamet. I još jedna stvar je što učenici razvuku osmijeh kada me vide i drago im je što će biti čas geografije. Mislim da u ovoj školi vole svi geografiju, rekao je.
O tome šta najviše nedostaje obrazovnom sistemu u BiH je kazao:
– Dualno obrazovanje, praksa, praktičan rad – o bilo kojoj školi da govorite. Nedostaje odnos koji neće biti konzervativan, nije više 19. stoljeće. Pa i Platon ili Sokrat su sjeli negdje i pričali, nisu zapisivali odsutne. U Egiptu je jedan univerzitet otvorio vrata za sve oni koji žele da slušaju, a kod nas sve zavisi od svjedodžbe. Nedostaje i ulaganja u obrazovanje. Katastrofalna vijest je da će povisiti školarine za visoko obrazovanje. Ono mora biti dostupno svima, mora biti jeftino, jer nijedna mogućnost razvoja nema bez obrazovanja. Moramo na drugačiji način pristupati i učenicima i studentima, učiti ih za život.
Na pitanje de li danas važnije zvanje nego znanje je kazao:
– Profa je moj nadimak i svi u mahali me tako zovu i u komunikaciji sa učenicima ja sam profa – to nije titula, to je moj nadimak. Ako neko stekne diplomu poštenim i časnim radom on će u svojoj branši biti dobar.
(N1)