– Obrazovni sistemi koji rangiraju svoje učenike zapravo ih poučavaju da je uspjeh upravo takva igra: ako vam ide, time druge zakidate za priliku. Ali, sreća ne funkcioniše na taj način, kaže Meik Viking u knjizi “Lykke”, iz koje vam prenosimo odlomak o danskoj školi.
Luiz je nastavnica i poput većine svojih kolega bavi se opštom dobrobiti, društvenim i emocionalnim razvojem svojih učenika, koliko i njihovim uspjehom u školi.
Donedavno je djeci najpopularniji sat bio klassens time – sat razredne zajednice, koji se održavao jedanput nedjeljno i tokom kojega su nastavnik i djeca raspravljali o raznim problemima.
Uz to, djeca su naizmenično donosila kolače i poslastice i zajedno uživala u njima, a raspravljali su o ovakvim ili sličnim temama: Da li je bilo vršnjačkog zlostavljanja u prethodnoj nedjelji? Koja će se društvena igra kupiti za razred sada kada smo uštedjeli dovoljno novca? Smatra li neko da ga zapostavljamo?
Mišljenja sam da je jedna od najvećih grešaka počinjenih u Danskoj u skorije vrijeme zapravo školska reforma, kojom se ukinuo spomenuti čas razredne zajednice. Od stalnog nedjeljnog termina odjednom su ga “integrirali” u druge predmete, jednostavnije rečeno – ukinuli.
Ipak, danski obrazovni sistem i dalje prioritet daje poduci empatije, a djeca često rade u timovima – osim što se moraju naučiti timskom radu kako bi jednoga dana mogli odrađivati svoj posao, pritom ujedno usvajaju društvene vještine i uče se vrijednostima suradnje.
– Sagledavamo koherentni djetetov razvoj – u školskom, društvenom i emocionalnom smislu. Matematika i prirodne nauke su važne, ali ujedno je važno razviti empatiju, razumjeti kako biti dobar prijatelj i shvatiti kako raditi sa drugima, objašnjava Luiz.
Iako je danski obrazovni sistem daleko od savršenstva, ipak smatram da bismo mogli preslikati nekoliko njegovih elemenata. Jedno je biti fokusiran na empatiju i saradnju, ali je jednako važno znati da uspjeh ne mora biti igra “dobitka-gubitka”. Samo zato što vi dobijate, ne znači da ja moram izgubiti!
Sreća je jedino što se ne umanjuje kada se dijeli. U Danskoj se učenici, dakle, ne rangiraju niti dobijaju formalne ocjene sve do osmog razreda. Umjesto toga, tokom godine nastavnici i roditelji razgovaraju o djetetovu obrazovnom, društvenom i emocionalnom razvoju.
Učenje timskom radu, društvenim vještinama, saradnji, empatiji i pouzdanosti ne mora se događati na štetu akademskih vještina. Isto tako, možda bismo trebali poučiti poslodavce da je povjerenje korisno za konačno stanje firme.
(Školski.ba)