Izoliranost od vanjskog svijeta usljed pandemije dovela je brojne porodice do sve napetijih odnosa i svađa između braće i sestara.
– Prije pandemije moja petogodišnja kći i trogodišnji sin imali su savršen odnos. Mazili su se i bili nježni jedno prema drugomu no kako pandemija prolazi, njihov je odnos postajao sve napetiji. I dalje imaju lijepih trenutaka tokom dana, ali neprestano se prepiru. Ne krivim ih. Cijeli smo dan zajedno i izvan rutine i muka mi je od njihovih prepucavanja koja su sve gora i glasnija, ispričala je jedna mama koja je zatražila savjet psihologa što da napravi.
Donosimo šest najboljih savjeta:
Smanjite svoja očekivanja
Psiholozi savjetuju roditeljima da je najvažnije smanjiti svoja očekivanja o slozi braće i sestara.
– Nemojmo zaboraviti da je ovo sada stanje katastrofe pa popustite oko televizora, zdrave hrane i čistog doma. Ne brinite se previše oko stvaranja loših navika jer se neće ništa radikalno dogoditi, a manja je vjerovatnost da ćete vikati i da će vas pojesti stres. A, ako roditelji viču, stres će se prenijeti i na djecu, istaknuli su psiholozi.
Dajte im prostora – razdvojite ih
Jednostavan način na koji roditelji mogu smanjiti očekivanja jest da ne očekuju da će se djeca moći cijeli dan družiti jedno s drugim u slozi. Jer vjerojatno neće. Umjesto toga, psiholozi preporučuju roditeljima da braći i sestrama daju što više prostora. Kazali su da je to jednostavna, učinkovita preventivna mjera.
Odvojite ih koliko god možete. Ako imate odvojene sobe, a djeca su dovoljno stara, pošaljite ih svakoga u svoju sobu da imaju vremena za sebe. Neka im bude dosadno. Shvatit će to. A ako ste u skučenom stanu, a vaša djeca dijele sobu, učinite što možete da im stvorite zasebne zone.
Naučite djecu kako da se “zaustave”
Načelno, ne biste trebali zanemariti prepucavanja braće i sestara, jer to šalje poruku da odobravate ono što se događa no umjesto stalnog uplitanja, pokušajte im prenijeti vještine koje su im potrebne da bi mogla rješavati sukobe. A jedna od tih vještina je umijeće zaustavljanja kada se sukob zakuha, što je nešto s čime se mnogi odrasli bore.
Možete im reći:
– Hej, vidim da vas dvoje imate problem. Uzmimo stanku.
No, bolje je da ovo iskušate u mirnijim vremenima. Predstavite im to na “zaigran” način npr. za vrijeme igre, šetnje, odlaska u trgovinu i sl. No, sve ovo što želite prenijeti na djecu morate i sami prakticirati, a ne da sebi dopuštate histerijske ispade, a od njih tražite da se smire.
Pomozite im da naizmjence iznesu svoju stranu priče
Jednom kad pomognete djeci da naprave prvi ključni korak zaustavljanja, postoji mnogo različitih strategija za rješavanje sukoba. Nakon što se obje strane malo smire, možete im pomoći s pitanjima poput:
– Što se događa? Koji je po tebi problem?
Važno je da svi u ovom trenutku imaju priliku izraziti svoje potrebe i probleme. U osnovi, pomažete im u potvrđivanju njihovih osjećaja i podučavate ih slušanju.
Prepustite djeci da što više sama koriste vještine kojima ste ih naučili
Bez obzira uključuju li se roditelji u sukob braće i sestara, to ima puno veze s dječjom dobi. Ako imate malu djecu vjerovatno ćete potrošiti puno vremena jer jednostavno još nisu razvojno spremni naučiti upravljati sukobom. Dajte im vremena ovisno o godinama da se nauče nositi s problemom i da se znaju smiriti. Također, nemojte se miješati kad god je to moguće kako ne biste uvijek uskočili i igrali ulogu suca.
Intervenirajte u slučajevima tjelesnih ozljeda ili poniženja
Naravno, postoje trenuci kada bi roditelji trebali apsolutno uskočiti, od kojih je najočitiji kada se djeca sukobljavaju. Ali jednako je važno intervenirati i u trenutku kada jedno dijete ponižava drugo. Naime, isti dio mozga reagira na poniženje i odbijanje kao kod udarca. Odnosno, emocionalno zlostavljanje može biti dugoročno jednako štetno kao i fizičko ili seksualno zlostavljanje. A braća i sestre mogu maltretirati jedni druge.