Tjelesni izgled prvo je po čemu primijetimo neku osobu i na temelju čega ju svrstavamo u određenu kategoriju. Ako je taj tjelesni izgled neke osobe drugačiji od našeg odmah u glavi stvaramo određene slike. Za razliku od odraslih koji su već trebali steći određenu razinu bontona, djecu tom bontonu tek treba podučiti, pišu djecjaposla.com.
Tu spada i osnovni bonton o invaliditetu, o tome kako bi se djeca trebala ponašati kada sretnu nekoga s invaliditetom ili bilo kojom drugom vanjskom osobinom koja budi njihovu znatiželju.
Ne postoje jasna pravila kojima možete podučiti svoju djecu ali postoje najbolje prakse koje bi roditelji trebali uzeti u obzir, kao i ono što bi trebali izbjegavati. Evo njih nekoliko:
Gledati je u redu, bezobrazno zurenje nije
Buljenje je nesretni dio života tolikog broja osoba s invaliditetom. Stoga pomozite djetetu da shvati razliku između kontakta očima i zurenja, što je doista temeljna vještina.
Potaknite pitanja
Djeca su znatiželjna i roditelji se ne bi trebali osjećati primoranima pokušati boriti se ili obuzdati taj instinkt kada je riječ o invaliditetu. Ako vaše dijete ima pitanje zašto druga osoba izgleda ili se ponaša na određeni način, ne zaustavljajte ga da pita. Zaustavljanje djeteta ili njegovo odvlačenje uči ga da je tabu razgovor o invaliditetu ili drugim razlikama. Isto tako, pretvaranje da ne primjećujete fizičke razlike ili invaliditet šalje poruku da vam je neugodno.
Ne razmišljajte da je tuđi posao educirati vaše dijete
Iako bi roditelji trebali naučiti svoju djecu da je u redu s poštovanjem postavljati pitanja, oni bi također trebali znati da je potpuno prihvatljivo da druga osoba odbije odgovoriti ili se ne uključi u potpunosti u razgovor i to se mora poštivati. Važno je naučiti svoje dijete, ali nemojte to raditi pred osobom s invaliditetom.
Radite s djecom kod kuće
Roditeljima je važno podučavati malu djecu o invaliditetu, a jedna od jednostavnih tačaka je zajedničko istraživanje “jezika” invaliditeta. Dobar smjer je posuditi određene knjige koje vam mogu pomoći prenijeti djeci život osoba s invaliditetom jer je moguće da ni sami niste sigurni kako najbolje prenijeti poruku.
Ako vaše dijete kaže ili učini nešto uvredljivo, reagirajte
Ovo je vjerovatno prilično očito, ali vrijedi navesti: ako vaše dijete postavi pitanje ili kaže nešto što vrijeđa ili je grubo prema osobi s invaliditetom, bez obzira na njezinu namjeru, apsolutno je vaš posao roditelja da intervenirate.
Ako ih stišate ili povučete, to nije dobro rješenje. To može biti prilično jednostavno. Ako je vaše dijete postavilo nepristojno pitanje, recite mu. Tada možete reći nešto poput:
– Žao mi je, još nismo imali priliku razgovarati o tome. Nadam se da vas nismo povrijedili.