Brojne porodice ovih se dana nalaze pod velikim pritiskom, a očekuje se da ni sljedećih nekoliko mjeseci neće biti ništa lakše. Godina 2020. mnogima je donijela ekonomsku neizvjesnost, strahujemo od toga što će nam donijeti zima, broj zaraženih koronavirusom stalno raste, kao i strah od moguće zaraze…
Djeci je ova godina donijela školsku godinu kakvu nikada do sad nisu imali, morali su se priviknuti na učenje na daljinu, bez fizičkog kontakta s prijateljima u razredu.
Stručnjaci su jako zabrinuti oko toga kako će tzv. ‘novo normalno’ utjecati na mentalno zdravlje djece i njihovo ponašanje. Američka akademija za pedijatriju u septembru je objavila nove kliničke smjernice za podršku emocionalnim potrebama djece tijekom pandemije, a kao ključna istaknuta je upravo uloga roditelja.
– Čak i u ovim teškim vremenima roditelji su ti koji u svojoj obitelji mogu stvoriti pozitivnu atmosferu, rekla je koautorica smjernica, Carol Weitzman iz Dječje bolnice u Bostonu.
Kako možete znati jesu li vaša djeca pod stresom i što možete učiniti da im olakšate ovu ni za koga ugodnu situaciju? Evo nekoliko savjeta za djecu svih dobnih skupina.
Znakovi stresa i tjeskobe kod male djece
Pretpostavlja se da su mala djeca, a posebno bebe, manje podložna stresu od starije djece. Sasvim pogrešno! Udruga ” Zero to Three”, sa sjedištem u Washingtonu, upozorila je da čak i djeca mlađa od tri mjeseca osjećaju kad su njihovi roditelji ljuti ili tužni, a i sama mogu osjetiti te emocije.
Ako su se rutine vašeg djeteta promijenile tokom pandemije, ili se vaša porodica nosi s razvodom, bolešću, gubitkom posla, problemima s mentalnim zdravljem ili smrti u porodici, može se dogoditi da kao posljedicu novih okolnosti vaše dijete odjednom počne nazadovati. Na primjer, ako je vaše dijete naučilo ići na tutu/nošu/kahlicu, ono bi odjednom ponovno moglo mokriti u gaće.
– Vodite računa i o tome da djeca predškolske dobi u za njih stresnim okolnostima mogu izmišljati priče o čudovištima i drugim opasnim bićima, a mogla bi i teže zaspati te imati noćne more, upozorila je Kathleen Mulrooney, direktorica programa za mentalno zdravlje novorođenčadi i malo djece u Udruzi “Zero to Three”.
Neki bi se mališani, također, mogli početi ljutiti jer su poremećene njihove uobičajene aktivnosti, poput vremena koje su ranije imali za igru ili bi tijekom igre mogli biti tjeskobni i tužni. Prilikom odlaska u jaslice ili vrtić mogli bi razviti anksioznost zbog odvajanja od roditelja.
Nekoj bi se djeci mogle promijeniti i prehrambene navike. Zbog toga što su pod stresom, djeca bi mogla jesti više ili manje no uobičajeno.
Za svako se dijete teže brinuti ako je ono gladno ili umorno. Ako primijetite neka ponašanja zbog kojih ste zabrinuti ili uznemireni, poput dužih i češćih izlijeva bijesa, vjerujte svom instinktu te potražite pomoć i podršku. Konzultirajte se s prijateljima ili članovima obitelji, djetetovim pedijatrom, a po potrebi potražite i savjet dječjeg psihologa.
Načini na koji starija djeca izražavaju stres
Cijela ova situacija nije nimalo ugodna ni starijoj djeci. Prema istraživanju koje je na više od 1000 tinejdžera starih između 13 i 17 godina provelo Američko udruženje psihologa, 43 posto njih ocijenilo je da im se povećala razina stresa.
Kada su srednjoškolci ili tinejdžeri pod stresom, oni vrlo često to kriju jer ih je strah, sram ili osjećaju odgovornost pa ne žele sa svojim problemima opterećivati druge, tvrde stručnjaci.
Upozoravaju da bi vaš tinejdžer na stres mogao reagirati tako da se povuče u sebe ili postane neprijateljski raspoloženi i razdražljivi prema članovima obitelji, a mogao bi se i izolirati od prijatelja ili se stalno na nešto žaliti.
– Neki bi tinejdžeri mogli plakati poput male djece, spavati previše ili premalo, jesti više (ili manje) no obično, upozorava Emma Adam, profesorica ljudskog razvoja i socijalne politike na Sveučilištu Northwestern. Također bi, dodala je, mogli imati i problema s koncentracijom ili neke tjelesne simptome poput glavobolje, bolova u trbuhu ili grčeva u mišićima, prenosi portal roditelji.hr.
– Promatrajte svoje dijete, i na svaku veliku promjenu u njegovom ponašanju odmah reagirajte, rekla je.
Još jedan znak stresa kod djece školske dobi i tinejdžera jest taj da loše govore o sebi.
– Mogli bi vam na gotovo sve što im kažete odgovoriti ‘Ne mogu’, upozorila je psihologinja Mary Alvord, autorica knjige “Pobijedi negativno razmišljanje za tinejdžere”.
Na primjer, ako se vaše dijete bori s domaćom zadaćom, ono bi moglo reći:
– Ne znam to napisati, nisam toliko pametan/a kao ostala djeca u razredu.
Vaše dijete ne mora govoriti loše stvari samo o sebi, ono isto može govoriti i za druge. Primjerice, može reći: “Svi su tako glupi”.
Kako pomoći?
Budući da novorođenčad i mala djeca reagiraju na vaš ton glasa i izraz lica, pokušajte pred njima kontrolirati svoju razinu stresa.
Kada su roditelji pod stresom i zabrinuti i djeca će biti pod stresom i zabrinuta, tvrde stručnjaci.
Također savjetuju da razmislite o osobinama ličnosti svog djeteta. Na primjer, ako je vaše dijete osjetljivo na promjene, pokušajte što je više moguće ne mijenjati njegovu rutinu. Ako dijete nije osjetljivo na promjene, možete napraviti neke promjene u njegovom dnevnom rasporedu, no ne zaboravite da i takvo dijete treba vašu podršku.
U svemu je najvažnije da s djecom razgovarate i da im unaprijed objasnite što će se promijeniti u njihovom svakodnevnom ritmu i aktivnostima i zašto.
– Kada su roditelji svjesni potreba svoje djece, njihova djeca bolje funkcioniraju, bolje se osjećaju, razmišljaju pozitivnije i lakše im je prilagoditi se teškim okolnostima, rekla je psihologinja Alvord.
Važno je, upozoravaju stručnjaci, i to da s djecom razgovarate o njihovim osjećajima kao i o tome o čemu ona razmišljaju i što ih brine.
– Jako je važno da djeca osjete vašu toplinu, ljubav, brigu, ali i vašu dosljednost, upozorila je Emma Adam.
Dodala je kako tinejdžeri “daju sve od sebe da vas otjeraju od sebe”. No zato ste vi tu da im to ne dopustite.
Stručnjaci savjetuju da razmislite i o organiziranju obiteljskog sastanka na kojem biste, jednom tjedno, svi u obitelji otvoreno pričali o tome kako se osjećate. Svom djetetu uvijek dajte do znanja da ste tu za njega ako želi razgovarati. Ako ne želi, pokažite mu da ste tu za njega na druge načine, zagrlite ga ili mu pripremite jelo koje voli.
Ako vaše dijete ima negativne misli, pomozite mu te misli preoblikovati u pozitivne. To je jako važno jer misli vode do osjećaja, upozoravaju stručnjaci. Ako vaše dijete domaćoj zadaći pristupa s pozitivnim mislima pa kaže:
– Ovo je težak zadatak, ali znam da ću ga shvatiti, te riječi će ga voditi ka načinu na koji će imati bolji stav o sebi.
I na kraju, ako je vaša obitelj nedavno doživjela neki gubitak vaše će dijete možda biti tužno i trebat će mu vremena da procesuira svoje osjećaje.
Recite djetetu:
– Ponekad je u redu da se ne osjećaš dobro.
Jako je važno pružiti mu podršku tako što ćete ga slušati i nećete odbaciti njegove osjećaje.