Iako se u Ustavu Republike Slovenije spominje da je privatno i javno izražavanje vjere slobodno, u petak, 17. marta, se tokom nastave u jednoj od ljubljanskih srednjih škola dogodio incident između profesorice i učenice.
Učenica je na nastavu došla s hidžabom, na što joj je profesorica navodno rekla da “nošenje marame na času nije po bontonu”. Učenica je tada napustila razred, a direktorica škole kasnije je navodno uvjerila djevojčicu da nije učinila ništa loše. Ona je obavila i razgovor sa spomenutom profesoricom, te je o incidentu obavijestila resorno ministarstvo.
Direktorica je istakla da su škola i njeni zaposleni dužni voditi računa o vjerskoj slobodi i nepovredivosti svakog pojedinca te spriječiti diskriminaciju pojedinaca na temelju vjere.
Učenica je u razred ušla s maramom, koju je nosila iz vjerskih razloga, na što joj je profesorica navodno rekla da je skine jer joj inače neće predavati. Iako je učenica objasnila da ne može skinuti maramu zbog vjere, profesorica je učenicu udaljila s nastave.
Kasnije su u razred došle direktorica škole i pedagogica i objasnile profesorici da nošenje marame nije razlog za odbijanje nastave djevojčici. Ali kako profesorica to nije željela, napustila je razred, ispričao je jedan od roditelja, dodajući da ovo nije jedini incident sa spomenutom profesoricom. Navodi se da je učenike svakodnevno verbalno “vrijeđala i ponižavala”.
– Većina učenika kod nje ima negativnu ocjenu, a direktorica je svjesna da je taj profesor već dugi niz godina gorući problem, dodao je roditelj.
Pored toga, oglasilo se i ministarstvo, a naveli su da škola i svi njeni radnici dužni voditi računa o vjerskoj slobodi i nepovredivosti svakog pojedinca, te sprječavati diskriminaciju pojedinca na temelju vjere, a ujedno učenicima omogućiti sigurno i podsticajno okruženje za učenje, prenose Nezavisne.
Prema Ustavu Republike Slovenije ispovijedanje vjere i drugih odredbi u privatnom i javnom životu je slobodno. Niko nije dužan definisati se prema svojim vjerskim ili drugim uvjerenjima. Roditelji imaju pravo svojoj djeci omogućiti vjerski i moralni odgoj u skladu sa svojim uvjerenjima. Usmjeravanje djece u vjerskom i moralnom odgoju mora biti u skladu s djetetovom starošću i zrelošću te njegovom slobodom savjesti, vjerskim i drugim određenjem ili uvjerenjem.