Hoće li djeca u BiH biti najveće žrtve pandemije?

Pročitajte šta na ovu temu kažu roditelji djece, ali i stručnjaci.


Foto: Youtube screenshot
Foto: Youtube screenshot

Treća školska godina od pojave pandemije je u toku. Malo ili skoro nikako se ne govori o njenom utjecaju na mentalno zdravlje učenika.

Istraživanja o posljedicama obavljena su u dva najveća kantona u Federaciji. Podaci su zabrinjavajući. Hoće li djeca biti najveće žrtve pandemije?

Marijana je majka osnovca i srednjoškolca. Posljedice pandemije kod djece su, kaže, itekako primjetne, a budući da je trener ličnog razvoja, dodaje da možda zbog toga i opaža mnogo više.

 – Škola je nešto što je definitivno njima potrebno. Moraju imati vrijeme kad se ide na nastavu, aktivnosti, oni jednostavno trebaju to kao djeca, da bi njihovo odrastanje bilo što bezbolnije i kvalitetnije, navodi Marijana.

Posljedice su uočili i roditelji djece s poteškoćama, a naročito tokom online nastave, kada je mnogi nisu bili u stanju pratiti.

 – Ona kaže – ne može mama, ruke me bole, mrsko mi, dosadno mi – jer moje dijete ima poteškoća s govorom, kaže Nezira Jusupović, majka djeteta.

 – Kod se nas u specijaliziranim ustanovama pokazalo da učenici jako teško prelaze na online sistem zbog svojih specifičnosti, tako da je ovaj redovni nastavno-obrazovni proces jedini efikasan proces, kazao je Damir Muratović iz Zavoda za djecu i osobe s poteškoćama u razvoju.

Povučenost, znakovi nervoze i impulsivnosti, nedostatak koncentracije za izvršavanje zadataka, samo su neka od stanja kod učenika kao posljedice pandemije, pokazuju istraživanja u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu.

Dženana Husremovič, psihologinja u Kantonu Sarajevo kazala je:

 – Ono što je posebno zabrinjavajuće je podatak da je gotovo 20 posto djece izjavilo da često ili vrlo često o sebi misle da ne vrijede kao osobe. I to je ono što nas u ovom trenutku jako zabrinjava.

 – Učenici su imali određenu dozu i tuge i frustracije, gubitka koncentracije, mentalnog umora, navodi Adina Arapčić, predsjednica Društva pedagoga i psiholologa TK.

Iskustva tokom prvih 30 dana pandemije istraživali su uposlenici tuzlanskog Zavoda za djecu s poteškoćama, uz podršku OSCE-a i drugih. Online zapis obuhvata i istraživanja u dvije redovne škole.

Selma Hodžić v. d. direktora Zavoda za djecu i osobe s poteškoćama u razvoju Tuzla, kaže:

 – Oba istraživanja su nam rekla da djeca žele da budu u školi, žele da se druže, kreću, žele da vide osmijeh.

 – Sama evidencija temperaturnih listi, sam razmak koji djeca prave u učionicama su vrlo stresni, kako za samu djecu, tako i za nastavnike, kaže Damir Gazdić, pedagog u Osnovnoj školi Kreka Tuzla.

S druge strane, za pojedine nastavnike postoje i pozitivne strane, poput bolje komunikacije.

 – Taj trokut između roditelja nas i djece je u ovom periodu, po mom mišljenju, značajno poboljšan nego što je bio prije pandemije, kaže Enisa Kulašin, nastavnica geografije u OŠ “Ćamil Sijarić”, Sarajevo

Adolescenti su u najintenzivnijem dijelu odrastanja ostali bez stvaranja uspomena. Neizvjesnost šta će dalje uslijediti dodatno utiče na mentalno zdravlje mladih, a o posljedicama će se sigurno mnogo govoriti u budućnosti. Da li će se poduzimati i mjere, to već ovisi od sistema koji do sada nije bio baš od pomoći, što potvrđuju i roditelji.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!