Mladi će možda ipak biti ti koji će da nas spase. Jer, kako ćemo moći da ih odgajimo govoreći im o velikim vrijednostima, o onome što opravdava ljudski život, kada svojim očima vide kako propadaju na hiljade ljudi i žena, bez lijekova i krova koji bi ih zaštitio, piše detinjarije.com.
Zar mislite da je moguće i dalje na televiziji gledati sav taj užas koji proživljava ubogi narod, paralelno sa raskošnom i korumpiranom lakomislenošću, pomješanima kao na najgoroj buvljoj pijaci? I pritom odgajati djecu koja će izrasti u prave pravcate ljude?
Ne bi smjelo da se dogodi da na televiziju dovode tipove koji su zavili svoje bližnje u crno i da ih pred djecom tretiraju kao gospodu. To je jedna velika sramota! Kako ćemo da vaspitavamo potomstvo kada je sve pobrkano i više se ne zna da li se neko proslavio svojim junaštvom ili se pročuo kao kriminalac!
Odsustvo ljudskih postupaka rađa nasilje koje nećemo moći da suzbijemo oružjem, jedino ozdravljenje moći će da donese snažnije osećanje bratstva među nama.
Na hiljade ljudi satiru se radeći, ukoliko uopšte imaju neko zaposlenje, sakupljajući gorčinu i razočaranja, sastavljajući jedva kraj s krajem, dok gotovo da nema tipa koji nije, dokopavši se vlasti, zamijenio u roku od samo nekoliko mjeseci skromni stančić za luksuznu vilu sa kapijom za ogromne limuzine. Pa kako ih nije stid?
Ako ostanemo skrštenih ruku, bićemo saučesnici jednog sistema koji daje legitimitet tihom umiranju.
Ernesto Sabato, Otpor
(STUDOMAT.ba)