Emotivno pismo jedne učiteljice: “Jednom kad si moj učenik, zauvijek si moj učenik”

"Ne prestajem te voljeti jednom kada odeš iz ove zgrade."


Foto: Envato
Foto: Envato

 – I zatim vi odlazite, a ja ostajem. I svake godine, dok odlazite, vjerujem da znate: Jednom kad ste jedan od mojih učenika, zauvijek ste jedan od mojih učenika, piše učiteljica Liz Oppelt iz američke države Missouri.

Cjelokupno pismo učenicima možete pročitati u nastavku, prenosi Skolskiportal.hr.

 – Dragi učenici,

želim da znate:

Svake godine sve mi je teže gledati kako stječete svoje svjedodžbe i odlazite. Ove sam godine na podjeli svjedodžaba plakala zbog prijašnjeg naraštaja, onih koji su otišli i koji mi sada nedostaju, zbog ovogodišnjih učenika završnih razreda koji će mi nedostajati, kao i generacije koju ću iduće godine otpratiti, a nisam ih spremna još otpustiti.

Srećkovićka sam, predajem umjetničke predmete tako da se s učenicima družim i po nekoliko godina te vrlo blisko surađujemo. Dobro se upoznamo te radimo na zadaćama na koje smo ponosni.

I zatim vi odlazite, a ja ostajem. I svake godine, dok odlazite, vjerujem da znate: Jednom kad ste jedan od mojih učenika, zauvijek ste jedan od mojih učenika.

Jednom kada postanete jedno od moje djece, što se događa brže negoli vjerojatno zapažate, to ostajete zauvijek.

Jednom kad ti kažem da ne zaboraviš popiti vode, da prestaneš piti energetske napitke jer nisu dobri za tvoje zdravlje, da jedeš pravu hranu, da znam da možeš bolje, da sam ponosna na tebe, da će sve biti u redu, da si divna osoba, potpuno sam spremna te rečenice govoriti ti zauvijek, bude li takve potrebe.

Jednom kad proslavim peticu, novi posao, vozačku, novog ljubimca, sjajan nastup i nove vještine, želim i dalje slušati o proslavama, i nakon što maturiraš. Želim vidjeti smiješne objave, čuti o tvojem studiju ili poslovima, ponuditi savjet ili rame za plakanje, zagrliti te, pa i doći na vjenčanje ili poslati dar za dijete.

Ne prestajem te voljeti jednom kada odeš iz ove zgrade. Ujedno, sada ste odrasli, iako tako još ne izgleda.

Ja sam bila tvoja učiteljica. Razmišljam koje mjesto, ako ijedno, sada imam u tvojem životu. Ne želim se nametati ondje gdje nisam potrebna. Susretat ćeš nove ljude, nove učitelje, nove mentore. Većina vas ima porodicu i prijatelje koji vas podupiru. To je upravo tako kako i treba biti.

No, molim te, sjeti se: Ako ikad osjetiš potrebu ili želju, i dalje sam ovdje kako bih slavila s tobom, tugovala, slušala i pomagala na način na koji mogu. Nije mi bitno koliko je godina prošlo otkad ste napustili moju učionicu. Javite se ako sam vam potrebna.

Nakon što odete, ne prestajem misliti na vas, niti mi je manje stalo do vas. Ne gubite moju potporu kada prijeđete prag. Jednom moj učenik, zauvijek moj učenik.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!