Djeca se vani ne igraju kao nekada, a roditeljski nadzor dodatno guši njihovu kreativnost

Prije nekoliko desetaka godina roditeljski nadzor gotovo da i nije postojao dok su se djeca igrala vani. Šta vi mislite, koji način odrastanja je bolji i zašto?


Foto: Envato
Foto: Envato

Prema najnovijem istraživanju, današnja djeca sve se manje igraju sama, a u odnosu na svoje roditelje, bez nadzora smiju izaći van u prosjeku dvije godine kasnije. Tako su roditelji samostalno smjeli vići van s devet godina dok njihova djeca u samostalnu igru i istraživanje izlaze s 11 godina.

Iako se razlike u odgoju generacija sadašnjih roditelja i njihove djece mogu vidjeti na mnogo različitih područja, poput koliko vremena djeca provode pred ekranima, koju hranu jedu…, jedna od najvećih razlika je boravak na otvorenom. Naime, kad su generacije današnjih roditelja odrastale bili su doslovno “izbačeni” vani i vrata su se za njima zatvorila. Iza njih nije bilo roditelja koji bi ih nadzirao i bili su slobodni istraživati ​​i igrati se, pišu Djecjaposla.com.

Prema istraživanju, to se više ne događa, djeca se više ne igraju vani bez nadzora odraslih. To ne znači da se djeca nikad ne igraju vani sama, već se promijenila dob u kojoj im je to dopušteno.

U istraživanju koje su proveli Britanci sudjelovalo je oko 1900 roditelja koji imaju djecu u dobi od 5 do 11 godina. Većina tih roditelja kazala je da im je u djetinjstvu bilo dopušteno da se vani igraju sami prije no što napune 9 godina. Oni pak svojoj djeci isto ne dopuštaju dok ne napune 11 godina.

Profesorica Helen Dodd koja je vodila istraživanje rekla je da je sada prisutan roditeljski zaštitnički trenda, ali da time roditelji svojoj djeci pružaju manje slobode nego što je njima bilo osigurano u djetinjstvu.

Profesorica Dodd smatra da su razlozi za ovu zaštitničku ulogu složeni.

-Sigurno se može pretpostaviti da se dio brige veže uz znatno veću opasnost od prometa, kazala je Helen Dodd. Napomenula je da roditeljski nadzor smanjuje djetetovu sposobnost procjene i upravljanja rizikom. Također, da djeca nisu toliko „avanturistička“ koliko je to razvojno potrebno za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit.

Osim toga, sama koncepcija igrališta i zelenih površina za dječju igru u gradovima ne pružaju mogućnosti za avanturističku igru pa savjetuje gradskim planerima da ih učine zanimljivijim mjestima za dječju igru.

 – Igra na otvorenom od suštinske je važnosti za djecu da razviju osjećaj sebe i odnos sa svijetom oko sebe. Zaštitni instinkti odraslih nisu korisni kada ograničavaju i kontroliraju istraživanje, kreativnost i djetetov prirodni instinkt da se slobodno bave okolinom. Igra je način na koji djeca rastu i razvijaju se, gradeći iskustva i vještine koje će ih učiniti otpornima, a za to im trebaju vrijeme, prostor i sloboda, istaknuli su istraživači.a