Naučnici su kroz historiju tragali za načinima da se olakšaju svakodnevne situacije, da se pronađe nešto novo što će biti od pomoći velikom broju ljudi. Ali neki izumi su nastali sasvim slučajno.
Neki od izuma koje koristimo svakog dana nastali su baš tako – pukom srećom, kada su izumitelji pokušavali da naprave nešto poputno drugačije. Ovo su neki od tih izuma:
Čips
Čips – hrskavi komadi krompira, nastali su sasvim slučajno, davne 1853. godine. Kuhar Džordž Krum napravio je sendvič, prema porudžbini, ali se debljina tog sendviča mušteriji ipak nije dopala. Iz inata je kuhar uzeo jedan od sastojaka sendviča – krompir, izrezao ga na tanke listove i pržio dok nisu postali potpuno hrskavi.
Kada je ovakav krompir vratio u sendvič, mušterija je na početku bila zadovoljna izgledom – jer je sendvič bio znatno tanji. Nakon prvog zalogaja – novi sastojak je potpuno oduševio ovu mušteriju.
Penicilin
Penicilin – grupa beta-laktamskih antibiotika koja se koristi u liječenju infekcija koje izazivaju bakterije, otkriven je dok je naučnik Aleksandar Fleming proučavao grip.
Naime, 1928. godine, kada je Fleming pokušao da sazna što više o gripi, u jednoj od njegovih Petrijevih posudica našla se plavo – zelena buđ. Ubrzo je vidio da je upravo ova buđ ubila stafilokoknu bakteriju koja se tu nalazila.
X-zraci
Još početkom 19. vijeka naučnici su bili zainteresovani za zrake koji su nastali kao posljedica sudara elektorna i metala. Ali njihovu pravu “moć” otkrio je tek 1895. godine Vilhelm Konrad Rendgen.
Kada je ovaj naučnik pokušao da spoji različite predmete u području radijacije, na zidu je vidio odraz svojih kostiju. Tada je otkrio X-zrake koji se danas koriste u radiologiji, piše edukacija.rs.
Mikrotalasna pećnica
Danas je mikrotalasna pećnica jedan od redovnih elemenata u kuhinji. Služi za podgrijavanje različitih namirnica. Međutim, mikrotalasni emiteri, koji se nalaze u pećnici, u početku su imali potpuno drugačiju namjenu.
Mikrotalasni magnetroni koristili su se u Drugom svjetskom ratu kao izvor napajanja radara. Kada su ovi mikrotalasni emiteri otopili čokoladicu koja se nalazila u džepu mehaničara Persija Spensera, koji se nalazio u blizini, otkrivena je još jedna primjena ovih emitera.
Sladoled na štapiću
Sladoled na štapiću je izmišljen 1934. godine, kada je poslastičar Kris Nelson imao problema sa jednom malom, redovnom mušterijom koja je uvijek bila neodlučna. Naime, problem je nastao kada je dječak morao da se odluči između čokoladice i sladoleda.
Tada je Nelson odlučio da objedini sladoled i čokoladu, pa je napravio ledenu poslasticu na štapiću, koja je bila prelivena čokoladom.