Zašto učenici u BiH moraju školama plaćati nabavku higijenskih i dezinfekcionih sredstava?

Ogorčeni roditelji: "Pa toliko su dobili donacija, a prošle godine djeca gotovo da nisu ni išla u školu, a sad hoće da im mi plaćamo. Kako ih nije stid?"


Foto: Envato
Foto: Envato

Često se u BiH ističe kako su osnovno i srednje obrazovanje besplatni. Međutim, roditelji koji imaju školarce pored kupovine knjiga i školskog pribora često su suočeni s brojnim drugim izdacima za potrebe školskih ustanova koji nikako ne bi smjeli ići na njihovih trošak.

Naročito u doba pandemije korona virusa koja je svim građanima opteretila ionako mahom oskudne kućne budžete. Tako je uoči početka školske 2021/2022. godine burne reakcije izazvala odluka u srednjim školama na području Kantona Sarajevo kojom je učenicima naloženo da pri upisu uplate i iznos od 50 KM na ime troškova koje ne bi trebali snositi učenici , odnosno njihovi roditelji.

Iako je i ranijih godina obaveza za učenike bila da uplaćuju godišnje 50 KM školama za raznorazne troškove, školski odbori i direktori škola ove godine su otišli korak dalje pa na račun roditelja žele kupovati higijenska i dezinfekciona sredstva.

Vidljivo je to i iz odluke Srednje zubotehničke škole u Sarajevu koju su čitatelji dostavili Fokusu, a u kojoj se navodi da će od iznosa 50 KM koji uplati svaki učenik biti finansirano sljedeće:

 – Pet KM škole naplaćuju za osiguranje od eventualnih posljedica nesreće , osam KM za solidarnu naknadu štete, dvije KM za nabavku zadaćnica za pismene radove, četiri KM za obnovu knjiga u školskoj biblioteci, četiri KM za pripremu materijala za online nastavu, 12 KM za sredstva za higijenu za osam mjeseci, pet KM za kopiranje testova, pohvale i diplome, pet KM za izradu akreditacija za učenike i pet KM za nabavku sredstava za dezinfekciju ruku i površina.

Roditelji koji su se javili portalu Fokus i koji su željeli ostati anonimni, zbog kako kažu eventualnih problema koje bi zbog njihovog istupa mogla imati njihova djeca, ogorčeni su zbog činjenice da oni moraju finansirati troškove dezinfekcije i higijene u školama, kao i da je ova uplata obaveza za upis u školu.

 – Pa toliko su dobili donacija, a prošle godine djeca gotovo da nisu ni išla u školu, a sad hoće da im mi plaćamo. Kako ih nije stid? Gdje su otišla sva ona sredstva i zašto se Vlada KS ne pobrine za to, a ne da mi roditelji još moramo o tome brinuti. Nekako bismo ove ostale troškove i platili iako je upitno i zbog čega mi moramo brinuti o bibliotečkom fondu neke škole, zar su nesposobni i to obezbijediti, pa moraju preko naših leđa, pita naša čitateljka .

Drugi roditelji ističu da je u Kantonu Sarajevo oko 15.000 srednjoškolaca i konstatiraju da ukoliko u svim školama učenici pojedinačno plaćaju 50 KM godišnje za raznorazne troškove škole to je ukupno oko 750.000 KM za koje se ne zna kako se tačno troše .

– Nije to mali novac, a nama roditeljima niko na kraju školske godine ili na kraju školovanja naše djece ne podnosi račun i izvještaj kako su te pare trošene. Kada smo ranijih godina pitali na što sve troše tih 50 KM po učeniku, nekad su nam govorili da ih troše i za krečenje škola što je nevjerovatno, priča jedan od roditelja.

Iako se školski odbori pri donošenju ovakvih odluka pozivaju na član 143. Zakona o srednjem obrazovanju KS, u tom članu nigdje nije eksplicitno navedeno da učenici učestvuju u troškovima koje proizvodi neka školska ustanova. Doduše , navedeno je kako školski odbori donose finansijski plan i odluke o korištenju sredstava preko iznosa određenog relevantnim propisima., no ni slova nema da će bilo koji trošak ići na teret učenika, odnosno njihovih roditelja.

Inače, učenicima je data mogućnost da prvu ratu u iznosu 25 KM uplate u oktobru, a drugu u martu naredne godine.

Ekipa Fokusa upitala je i Ministarstvo odgoja i obrazovanja KS da li je upoznato s odlukama u srednjim školama koje od učenika naplaćuju i kupovinu higijenskih i dezinfekcionih sredstava. Njihov odgovor još čekaju i objavit će ga ukoliko ga dobiju.

Još jedna odluka, a ovaj put za prosvjetne radnike u Kantonu Sarajevo izazvala je negodovanje i otvorila rasprave o tome jesu li neophodne sve dodatne obaveze nametnute prosvjetarima u pandemiji.

Naime, učitelji, nastavnici i profesori pored redovnih aktivnosti u obrazovnim ustanovama, sada moraju popunjavati formular, odnosno pisati izvještaj o svakodnevnim kontaktima koje su imali, a koji su trajali duže od 15 minuta.

Ovakvi izvještaji svakako iziskuju dodatno vrijeme za prosvjetne radnike, a nije poznato na osnovu koje i čije preporuke je uvedeno vođenje ove evidencije, da li je uopšte ta evidencija svrsishodna i ko je u konačnici evidentira, analizira i provjerava i da li podaci tih evidencija rezultiraju nekim konačnim izvještajem koji bi mogao utjecati na epidemiološku situaciju, odnosno uvođenje ili provođenje dodatnih mjera na poboljšanju te situacije.

Pitanje je i da li bi vrijeme potrošeno na popunjavanje formulara koji bi trebali biti u nadležnosti brojnih zdravstvenih ustanova na području KS prosvjetari trebali utrošiti na rad s učenicima što je njihov primarni zadatak, a ne kreiranje epidemiološke slike u KS.