Ideja za obilježavanjem dana koji slavi ženu, koja se borila za ravnopravnost u društvu, za bolji položaj u ekonomskom, političkom, kulturnom i svakom drugom pogledu, nastala je ranije. Davne 1857. godine na 8. mart žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila u New Yorku, prvi put su organizovale javne demonstracije, što je izazvalo nezadovoljstvo lošim uvjetima rada i niskim plaćama. Iste godine su organizirale i sindikat.
Protesti na 8.3. su se događali i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeči kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Sljedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo preko milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. U predvečerje prvog svjetskog rata žene širom Evrope su 8 marta 1913. održale demonstracije za mir.
– Onaj ko dopušta da kapitalisti tlače radnike, dopušta i da muškarci tlače žene. One će ostati potlačene sve dok ekonomski ne budu nezavisne. Ukoliko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda joj ne treba oduzimati rad, niti skraćivati radno vrijeme, niti ograničavati oblasti u kojima može da radi.
Tako je govorila Klara Cetkin, njemačka revolucionarka, na Drugoj internacionali u Parizu 1889. godine. U te riječi utkala je cijeli svoj život. Već slavna sifražetkinja, 1910. godine je na kongresu Socijalističke internacionale u Kopenhagenu predložila da žene svih zemalja jednom godišnje, 8. marta, slave svoj dan, kao simbol borbe za jednako pravo glasa, zaštitu žena na radu, ukidanje trgovine bijelim robljem i zaštitu djece.
Nakon Oktobarske revolucije, zahvaljujući feministkinji Aleksandri Kolontai, 8. mart je postao nacionalni praznik u SSSR-u, koji je korišten kao dan obilježavanja “herojstva radnika”.
Ovu su praksu prihvatile i druge socijalističke zemlje, pa je ovo bio veliki praznik i u Jugoslaviji.
Zbog toga su zemlje na Zapadu dugo izbjegavale prihvatiti Dan žena. Feministkinje su je počele ponovo slaviti šezdesetih godina, a Ujedinjene nacije su službeno proglasile 8. mart Međunarodnim danom žena 1975. godine. Međutim, politički značaj vremenom je izgubljen, a Dan žena više nije praznik socijalne pravde i jednakih mogućnosti za muškarce i žene, već je uglavnom banaliziran i pretvoren u tipični praznik masovne kulture i potrošnje.
Položaj žena danas
Ženama se u većini zemalja svijeta, pa čak i onim razvijenim, ne daju jednake obrazovne, političke, poslovne i mnoge druge mogućnosti kao muškarcima. Možda će zvučati čudno, ali Ruanda je zemlja sa najviše zastupnica u parlamentu, s druge strane su zemlje poput Saudijske Arabije, gdje žene nemaju gotovo nikakvog utjecaja na politički i društveni život, što se opet ne odražava na sam kvalitet života, u pogledu materijalnih i drugih dobara za pripadnice ženskog spola. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, odnosno žena u političkom životu naše zemlje, je prisutna tek toliko da ispuni zakonom propisanu normu. Žene su rijetko zastupljene, pogotovo u izvršnoj vlasti. Pravo glasa u mnogim zemljama, pa i našoj najčešće znači birati, a ne biti izabrana.