Za razliku od današnjih uzgajivača pčela, u prošlosti pčelari nisu znali za košnice i pitomu pčelu. Lutali su po šumama u potrazi za rojevima divljih pčela i njihovim staništima punim meda. To nije bio nimalo lak posao, jer su pčele mjesta za sebe i med pronalazile u šupljinama pri vrhovima drveća.
Skupljači meda morali su tako dosta da se namuče penjući se po stablima i udarajući ih vrhom sjekire ne bi li pronašli šupljinu pod korom. Kada bi lovac na med naišao na skrovište, njegova sjekira bi lako probila koru drveta i odmah utonula u med što se smatralo velikom srećom, te je tako i nastala danas česta uzrečica: Upala mu sjekira u med!