Izraz ostati na cjedilu, ili naći se na cjedilu, u značenju naći se u neprilici, biti prevaren i sl, dio je šire izreke, koju je Vuk Karadžić (1787–1864) zabilježio u jednoj svojoj knjizi. Tu stoji:
– Ostao kao brabonjak na cjedilu. Đekoja se ovca i koza pobrabonja u muzlici kad je muzu, pa kad se mlijeko procijedi, brabonjci ostanu na cjedilu.
Prvobitni smisao tog izraza, bio je, dakle, u poređenju: „ostati napušten i osramoćen, kao brabonjak na cjedilu”. Kasnije je izraz skraćen, pa se govori samo ostati na cjedilu, u već rečenom značenju, koje je u literaturi ilustrovano : „I tako frajla Jula ostala na cedilu.”
Pored ostati na cjedilu, postoji i izraz ostaviti koga na cjedilu, sa značenjem: „izdati, iznevjeriti koga”, „napustiti koga” i sl. Tako se za izigrana čovjeka, koji je ostavljen u teškoj situaciji, kad mu je pomoć bila najpotrebnija, obično kaže da je ostavljen na cjedilu.
Primjera upotrebe tog frazema ima mnogo, i u dnevnoj štampi i u običnom, svakodnevnom govoru. To nije ni čudno, jer pri današnjem stanju moralanije rijedak slučaj da nekoga na pravdi Boga ostave na cjedilu, ili da, sticajem okolnosti, sam, kao brabonjak, ostane na cjedilu, napisao je Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže”.