Zašto se kaže: Gordijev čvor

Gordijev čvor je izraz koji se koristi za nešto veoma zamršeno, neku nesavladivu teškoću. Zašto?

 Zašto se kaže: Gordijev čvor

U čuveni Gordijev čvor utkane su dvije prastare legende sa više proročanstava.

Prva legenda priča o siromašnom frigijskom seljaku po imenu Gordije. On je godinama u znoju lica svoga obrađivao posnu zemlju da bi nekako preživio i ishranio mnogobrojnu nejač. Јednog dana oko Gordija se počelo dešavati nešto čudno, što on sam nije mogao objasniti. Dok je, pogrbljen, išao za plugom orući njivu, oko njega je stalno oblijetalo veliko jato ptica prateći ga iz stope u stopu.

Da bi saznao šta znači to nebesko znamenje, Gordije se zaputi u obližnji grad mesnom proroku. Na samom ulasku u mjesto sretne jednu mladu djevojku iz proročke porodice i ona mu protumači da je jato ptica koje ga prati predskazanje da će postati kralj. Čuvši to, siroti Gordije se s nevjericom vrati kući.

Poslije izvjesnog vremena u Frigiji su nastala teška vremena. Izbio je bratoubilački rat, koji je prijetio samouništenjem frigijskog naroda. Da bi se spriječio takav ishod, jedno proročište savjetovalo je Frigijcima da uspostave kraljevinu i da za kralja proglase čovjeka koga prvog sretnu da na kolima ide prema Zevsovom hramu. Frigijci, u svojoj nevolji, poslušaju proročište i izađu pred Zevsov hram očekujući prvog došljaka na kolima. Desilo se, kako je i predskazano, da je to upravo bio Gordije, koga odmah sa slavljem dočekaše i ustoličiše za kralja Frigije.

Gordije je postao dobar vladar: smirio je zemlju, umnožio njeno bogatstvo, osnovao frigijsku dinastiju i podigao veliki i raskošan grad Gordion. A njegova kola, sa rudom na kojoj je jaram bio tako čvrsto privezan da taj čvor niko nije mogao razvezati, stajala su na počasnom mjestu u Apolonovom hramu. Po tom nerazmrsivom čvoru, koji je zavezao Gordije, nastao je i ustaljeni izraz Gordijev čvor, sa značenjem: „nešto veoma zamršeno; nesavladiva teškoća, nerješiv problem; težak, nerješiv zadatak” i sl.

Druga legenda, ili, moglo bi se reći, nastavak one prve, govori o Gordijevom čvoru i Aleksandru Velikom Makedonskom (356–323. prije n. e.), najvećem vojskovođi starog vijeka i jednom od najslavnijih ratnika svih vremena.

Sin Filipa II i Aristotelov učenik, kralj Aleksandar Veliki pokorio je i objedinio cijelu Grčku, a zatim krenuo u dalja osvajanja. Prije njegovog dolaska u Frigiju bilo je prorečeno da će onaj ko razmrsi Gordijev čvor zavladati cijelom Azijom. I ta je čast i slava pripala upravo njemu, Aleksandru Velikom. Stigavši u Gordion, Aleksandar je razgledao Apolonov hram. Kad je vidio nerazmrsivi uzao na posvećenim Gordijevim kolima, latio se mača i jednim udarcem presjekao čuveni Gordijev čvor.

Tako je, po legendi, otvorio sebi put u široka prostranstva Azije. Prvo je pokorio Malu Aziju, a zatim je osvajao, jednu za drugom, do tada moćne države: Siriju, Egipat i Persiju, stigavši čak do daleke rijeke Ind. Umro je u Vavilonu. Iza njega je, pored velike ratničke slave, ostao i izraz presjeći Gordijev čvor, što znači: „jednim potezom riješiti zapleten, težak problem”, „silom ili na najneposredniji način riješiti neko teško pitanje” i sl.

Takvi potezi, međutim, nisu uvijek i najbolji. Zato pisac August Šenoa u jednom svom djelu savjetuje:

„… taj gordijski čvor ne valja rasjeći, već fino i vješto razuzlati.”

Šenoa je, vjerovatno, bio upravu. Jer, razuzlati (razmrsiti) kakav Gordijev čvor, tj. riješiti neki veliki i težak društveni problem bez pribjegavanja nasilju, veća je mudrost i junaštvo od posezanja za mačem i silom.

Literatura:

Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad

Možda te i ovo zanima?