Nerijetko ćemo čuti da se za nekoga ko nas ne čuje dobro kaže da je “gluh kao top”. Često kažemo i da neko “spava kao top”, a to je frazem koji označava duboki san, čvrst san iz kojeg nekog teško možemo probuditi.
Međutim, da li smo se ikada zapitali zašto je baš top gluh, ili zašto se dubok san poredi sa topom? Kako su nastali ovi frazemi?
Prelistavajući knjigu profesorke Dragane Mršević Radović “Frazeologija i nacionalna kultura” došli smo sljedećeg odgovora. Profesorka Mršević podsjeća na to da je top tipičan zaglušivač (nešto što zvukom nadjačava sve oko sebe). Top je onaj koji bije, grmi, puca i tom galamom utišava sve oko sebe. Jačina ove buke i njene posljedice, primjećuje profesorka, uticale su na zapažanje da topdžija najprije izgubi sluh.
Dakle, “gluh kao top” (ili gluh kao od topa) zapravo vodi porijeklo od zapažanja da se od topa najprije gubi sluh. Sa druge strane, izraz “spava kao top” za nekoga ko tvrdo i duboko spava nastao je od izraza da tog blaženog spavača ni top ne može da probudi.