Mnogi roditelji niti ne znaju što im djeca rade na internetu, a mnoga djeca skrivaju od roditelja da su upala u nevolje u online svijetu… Zašto je to tako, što bismo trebali mijenjati i kako uopće znati da ti je dijete zaštićeno dok skrola svojim pametnim telefonom, pročitajte u nastavku, pišu Roditelji.hr.
Imaju svi pa nek’ ima i moje dijete… ne želim da se osjeća drugačijim… ne želim da ga odbace… to i slični izgovori uglavnom su argumenti brojnih roditelja, koji pod pritiskom okoline svojoj djeci kupuju mnoge stvari pa čak i one za koje su možda u tom trenutku premaleni. Većinom je, nažalost tako i kad je o mobitelu riječ. Danas svoj vlastiti posjeduju sve mlađa djeca i nije rijetkost da baš svi u jednom odjeljenju razredne nastave (od 1. do 4. razreda) imaju svoj pametni telefon. No je li pametno tako popuštati pred odlukama drugih i kada je uistinu vrijeme da dijete dobije svoj prvi uređaj, kazao je Tomislav Ramljak, voditelj Centra za sigurniji internet.
Ovo pitanje je zapravo vrlo kompleksno, individualno i ovisi o brojnim faktorima. Treba voditi računa o razlogu zbog kojeg se djetetu nabavlja mobitel, može li se djetetu objasniti koje su sve opasnosti korištenja mobitela i interneta, kakav mobitel im kupiti, ali i koliko smo mi kao roditelji upoznati s mogućnostima i funkcijama mobilnih telefona (postavke i aplikacije)’, govori nam te nastavlja:
– Kada dijete samostalno krene u školu, npr. od drugog razreda (7-8 godina), može dobiti mobitel kojim može nazvati jedino roditelje da javi da je stiglo, da je sve u redu, da se dođe po njega i slično. Kada smo mi odrastali nije bilo mobitela i to nas nije sprječavalo u svakodnevnom životu, poštivali smo dogovore i vjerovali da su nam djeca sposobna samostalno obaviti neki zadatak bez da ih imamo potrebu provjeravati.
No vremena su se itekako promijenila, mnoge okolnosti više nisu kao nekada, a čak i kada postoji povjerenje u odnosu dijete-roditelj, mnogo je izazova koji predstavljaju sigurnosni rizik pa se mobitel nameće kao jedino logično rješenje.
– Istraživanja nam govore da oko 20% djece u dobi od 8-9 godina imaju svoje mobitele, a u dobi od 10-11 godina taj se broj povećava na oko 40%. No čini mi se kako se ta dobna granica čak smanjuje kako se tehnologija razvija, govori Ramljak.
– Većina mobitela i tableta već ima ugrađeno u sebi mogućnost roditeljskog nadzora, a u današnje vrijeme postoje brojne aplikacije koje nam omogućuju razne dodatne funkcije kontrole onoga što dijete može raditi na svome mobitelu. Često roditeljima s kojima smo u kontaktu preporučujemo Family link od Googla, međutim ono što je najvažnije je građenje odnosa i povjerenja između djeteta i roditelja, jer ako dijete ima potpuno povjerenje u roditelja, doći će i reći sve što ga zanima, s čime se susrelo na internetu, bilo to dobro i loše te će svakako htjeti uključiti roditelja u svoj online svijet, pojašnjava on te govori koje bi to vrijeme online trebalo biti prihvatljivo za određenu dob.
– Kada djeca krenu u školu, dobivaju nove prioritete, a vrijeme ispred ekrana treba biti što niže na toj listi. Ali, kako rastu normalno je da roditelji daju više slobode svojoj djeci i kontrole nad vremenom. Za djecu nižih razreda škole ne preporučuje se izloženost ekranima više od 1,5 sat na dan. No i to vrijeme koje provedu pred malim ekranima treba biti strukturirano i svrsishodno, nešto putem čega će naučiti kvalitetno provoditi svoje vrijeme online, govori.
No što ako poput većine, dijete prekorači dogovoreno vrijeme koje mu je dopušteno da bude na internetu?
– Isto kao što se određuju granice, tako se trebaju odrediti i posljedice ukoliko se one prekorače. Bitno je unaprijed ih dogovoriti jer dijete, ali i roditelji onda tačno znaju što slijedi jer je tako dogovoreno. Ukoliko se djetetu uvede kazna oduzimanja mobitela i gadgeta bez da je to prije dogovoreno, narušava se odnos te se može javiti dodatan bunt sa strane djeteta, što ne dovodi do pozitivnog rješenja problema. Dogovor i razgovor puno znači, kazne bez objašnjenja – o tome ne treba ni razmišljati, bitno je s djetetom sjesti i razgovarati na smiren način, jer u ljutnji se ništa dobro ne može postići, kaže Tomislav te naglašava:
– Ukoliko dijete zna koja su pravila, naučit će ih poštivati, međutim ovdje je vrlo bitno da roditelji budu dosljedni u svojim postupcima, odnosno ako vrijedi jedno pravilo, recimo nema malih ekrana iza 20 sati, jednom ako se produži iza 20 sati, dijete će konstantno pokušavati ponovno produžiti. Važno je ostati dosljedan.
– Sve ovo iznimno je bitno primjeniti i kod starije djece, srednjoškolaca. Odnos povjerenja tu je od ključne važnosti, a zabrana korištenja mobitela i pristupa internetu nešto je što će definitivno izazvati kontraefekt. Naime, ako naiđu na izazove ili upadnu u probleme na internetu, djeca će puno teže to podijeliti s roditeljima, ako znaju da je je moguće da ostanu bez svog uređaja koji im je od životne važnosti. Upravo to je jedan od razloga, govori dr.sc. Lucija Vejmelka, docentica Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, zašto mnogi srednjoškolci šute.