Bosnu i Hercegovinu iznova su šokirala dva slučaja u kojima su žrtve bili dječak i maloljetnica. Slučaj vršnjačkog nasilja zabilježen je ovaj put u Zenici, tačnije na igralištu Osnovne škole “Aleksa Šantić” u Perinom Hanu.
Žrtva nasilja je bio dječak, a u njemu je učestvovao veći broj učenika. Policija je primila prijavu nakon što je videosnimak koji su snimali oni koji su dječaka i zlostavljali objavljen na društvenim mrežama.
Maltretiranje
Nesretni dječak je maltretiran, udaran i čak spolno uznemiravan. Mučni video traje pet minuta. Uprava škole naknadno je saopćila da se nemili događaj odigrao u danima vikenda. Nedugo poslije grad čelika je potresao još jedan mučan slučaj. Dvadesettrogodišnji mladić silovao je maloljetnicu. Žrtva ima 17 godina.
Kako je ranije potvrđeno za Oslobođenje iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, sve se odigralo u noći sa 13. na 14. april. Slučaj je prijavljen policiji dan poslije, 15. aprila.
Osumnjičeni je uhapšen i uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu predat Tužilaštvu ZDK-a na čiji prijedlog mu je Kantonalni sud u Zenici odredio pritvor.
Ovaj nemili događaj desio se u gradskom parku, u blizini Muzičke škole. Interesantno je da se za oba slučaja saznalo nekoliko dana poslije nemilih događaja. Iz policijskih agencija nas uvjeravaju da, kada su žrtve djeca i maloljetnici, zbog njihove zaštite ne izlaze sa informacijama u javnost.
S druge strane, kada svjedočimo ovakvim patološkim pojavama, uvijek se pitamo šta se to događa u glavama djece pa zlostavljaju vršnjake.
Psihologinja Alma Mahmutović-Katica u razgovoru za Oslobođenje kaže da je suština u tome da smo svi mi svjedoci, iz dana u dan, da je vršnjačko nasilje prisutno u našim životima, ali da očito nismo dovoljno osviješteni koliko je to alarmantno i koliko živimo u alarmantnom stanju, pa da se pokrenu svi nadležni organi, institucije, da imamo edukacije roditelja, nastavnika…
– Ovo se tiče svih nas, uzimajući u obzir da sam i sama majka dvogodišnjeg dječaka. Moram uzeti u obzir na koji način ga odgajam, koja će biti njegova družina, pokušati pratiti njegov razvoj, kako komunicira sa ostatkom svoje ekipe… Ovo kažem svjesno, jer smatram da je sve u rukama roditelja. Mi smo ti od kojih potiče taj prvi, primarni način komuniciranja sa djetetom. Ako dijete nije zadovoljeno unutar svoje porodice, ako su njegove potrebe zapostavljene, pružanje pažnje, ljubavi, ono se tada priklanja vršnjačkoj grupi s kojom želi osjećati određenu vrstu moći. Na taj način ispoljava jednu vrstu frustracije, kompleksa, agresije, jer će tako biti primijećen u nekim socijalnim grupama, kaže Mahmutović-Katica.
U posljednjem mučnom slučaju nasilnici su čak i snimali zlostavljanje vršnjaka.
– Ovo što se dešava na društvenim platformama je zbog toga što nemamo dovoljno zakonske regulative koja bi sankcionisala takav vid i način promovisanja ovakvih užasnih činova. Sve nam je dostupno i besplatno, pa djeca imaju način da to iskoriste kako bi im neko aplaudirao za takve činove, a što se, u najmanju ruku, dešava. Imamo situacije kada se neko sličnog modela ličnosti ohrabri i uradi to isto ili slično, kako bi jednostavno tu svoju nakupljenu frustraciju negativnosti ispoljio, pojašnjava Mahmutović-Katica.
Psihologinja naglašava da su roditelji prva i početna tačka, ali da ne treba zanemariti ni druge faktore u odgoju djece.
– Drugi su edukativne ustanove, odnosno obrazovne ustanove. To su škole, nastavnici, učitelji, direktori… Svi mi trebamo imati smisla, imati tu pedagoško-psihološku metodiku da jednostavno osjetimo puls djece i da čim nešto osjetimo i prijavljujemo, ali da se to i na adekvatan način sankcioniše. Također, projekti bi bili jako korisni. Mi bismo, kao stručna lica, trebali osmisliti superprojekte koji će moći ući u institucije, ali za to treba podsticaj od ministarstava. Zato kažem da svi moramo da reagujemo, kako bi se suzbilo ovo vršnjačko nasilje. Putem tih projekata moramo učiti djecu pravilnom komuniciranju, praviti određene grupe, demonstracije…
Anomalije
Na našim primjerima oni bi trebali pokušati naučiti kako je dobro na pravilan način ispoljiti svoje emocije, kaže Mahmutović-Katica i dodaje:
– Do roditelja je zašto je dijete krenulo u krivom smjeru, zašto dijete ima potrebu da nešto učini, jer ono još do 18. godine pokušava tu svoju socijalno-emocionalnu inteligenciju na pravi način da usmjeri. Ako dijete nije pravilno odgajano, imat ćemo neke anomalije, odnosno ovo o čemu pričamo. Agresivno dijete tako reaguje da bude primijećeno na adekvatan način, zaključila je Mahmutović-Katica.