Gostujući u podkastu Dva i po psihijatra, na temu autizma, profesor Nenad Glumbić sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, dotakao se teme “ekranizacije” i posljedica pretjerane izloženosti ekranima u najranijem uzrastu na pravilan razvoj:
– Viđam bebe mlađe od godinu dana koje su izložene ekranima deset ili više sati dnevno, što je cijeli njihov svjesni dio života – ako ne spavaju one su izložene ekranima. Nedavno sam imao situaciju, gdje su roditelji došli, oni kažu: “Nismo ni znali da je to opasno, mi smo mislili da je to dobro” – da beba skroluje!? To je kao super ideja.
E onda kada su se osvijestili, da postoje ti simptomi nalik autizmu, onda su se uplašili i došli. I tata, da bi ilustrovao situaciju, kaže: “Kako se zoveš, kaži čiki?”, dijete ne reaguje. “Gdje ti je glava?” – ne reaguje. Al’ on zna da ona neće reagovati, samo meni demonstrira situaciju. “Gdje ti je uho?” – ništa. “Gdje je mama?” – ništa. “Gdje je enter?” – klik rukom – evo ga enter. I sad kaže: “Zamislite, dijete ne zna gdje mu je mama, a zna gdje mu je enter!”
Jedna od posljedica je to stanje nalik autizmu. Osim toga ima i brojnih drugih posledica – poremećaj pažnje, poremećaj govora – najviše govora izgleda, obrade informacija, vizospacijalne orijentacije, motorike, gojaznosti, poromećaj spavanja itd., prenose Detinjarije.
– I onda se pitaju – šta da rade? Pa za početak, prekinite da koristite ekrane! Ima tu malo i logike – ljudi se pitaju, a da mi tu nešto ne propuštamo, dijete će živjeti u digitalizovanom svijetu. Zavisi kog je uzrasta je dijete, i kolika je izloženost ekranima. Nije vam isto petogodišnje i jednogodišnje dijete. Do druge godine, kaže Američka pedijatriska asocijacija, ne treba uopšte koristiti ekrane. Međutim, s obzirom na to da istraživanja pokazuju da su do treće godine ti negativni efekti, a utoliko su negativniji ukoliko se krenulo ranije sa ekranima i ukoliko je ekransko vrijeme duže, i ukoliko je kumulativno više vremena provedeno ispred ekrana. Pa se kaže – do druge, treće godine, nemojte ekrane koristiti. A kad počnete – od druge, treće, do pete godine, to je sat vremena dnevno.
Ali, imajte u vidu:
- nikada tokom hranjenja! To je najčešće što ljudi rade. I onda se još ubjeđuju – kažu: “Ali on neće ništa da jede ako ne gleda crtani ili igricu”. Nije zabilježen u svijetu slučaj smrti od gladi djeteta koje je štrajkovalo glađu jer mu niste pustili crtani. To ne biva, nije se desilo, nije zabilježeno, neće ni sa vašim djetetom da se desi.
- nikada mu ne puštajte prije spavanja. Ti ekrani remete dinamiku sna, pogotovo ako imate djecu sa nekim razvojnim smetnjama poput autizma, oni mogu imati i poremećaj spavanja.
- nikada kao usamljeničku aktivnost. To mora biti interaktivna aktivnost. Tek kasnije to može da bude usamljenička aktivnost, kad je dijete veliko.
- i obratite pažnju na sadržaj toga što se gleda. Istraživanja pokazuju da se agresija uči, iako mi toga možda nismo svjesni. Dijete izloženo agresivnim sadržajima, bez obzira što mi mislimo da je suviše malo da bi razumjelo, itekako može da usvoji te neke obrasce ponašanja.
Cijelu emisiju pogledajte na linku: