Ovaj neobični 13-godišnjak kaže da je bez oca ostao prije osam godina, sa majkom i dvije sestre.
– Jedna od njih se udala, a druga živi s nama. Nemamo nikakvih primanja, osim dječijeg doplatka od 31 KM. Majka ne radi, a živimo od onoga što uspijem zaraditi na dnevnicu. Obrađujem zemlju ručno, kosim, cijepam drva i tako zaradim nešto, kaže Ibrahim.
Baš neki dan, ističe Ibrahim, iscijepao je pola metra drva komšinici i tako zaradio 12 KM.
– Dala mi je dvije marke, a onda donijela još deset kad joj je bila penzija. Najveća želja mi je traktor da obrađujem zemlju. Imam svojih šest dunuma i jedan voćnjak i jedan dio koji se ne može obrađivati. Radio bih svoju zemlju, a pomagao bih i komšijama. Kad imaš traktor, lako se ostvari sve. Traktor neki, ‘39 -ak’, je najbolji. Malo zemlja, malo u šumu po drva. I tako se zarade pare, dodaje Ibrahim.
Za razliku od svojih vršnjaka, Ibrahim kaže da ne provodi previše vremena u zatvorenom.
– Nekad malo uzmem mobitel, objavim neki video na TikToku, ali više volim ići napolje. Šta ću u kući, tu samo sjedim. Više volim biti napolju, biti koristan, otići malo u šumu, donijeti drva, kaže on.
Volio bi kaže i kravu, ali ima jedan problem, a to je nema štalu.
– Volio bih imati i konja. Moj otac je, dok je bio živ, imao konja kojim je prehranjivao majku, mene i dvije sestre. Ali glavni je traktor. Kad imaš traktor možeš sve, navodi on.
Nada se da će uz pomoć dobrih ljudi možda i ostvariti svoju želju. Za upravljanje traktorom, kaže, ne brine.
– Nauči se sve. Čovjek uči dok je živ, zaključuje Ibrahim.