Bez ocjena, bodova ili znački, šta drugo može angažirati učenike da obave svoj posao? Kratak odgovor je – ništa. U razredu ne postoji ništa što bi učenika motiviralo da završi svoj zadatak. Ipak, u nekim predmetima djeca znaju da neće biti ocjenjivana, ali i dalje obavljaju što im je zadano.
S druge strane, ona ne rade nužno više, niti su angažiranija od učenika u razredima u kojima se ocjenjuje. Postoje djeca koja nisu motivirana, djeca koja su sporija ili im treba više vremena da prionu poslu, djeca koja jednostavno ne mare u tom trenutku.
To iznenađuje, zbog priča koje čitamo o negativnim efektima ocjenjivanja u nastavi. Oduzmite biheviorizam i učinite to smislenim i djeca će prirodno željeti učiti. Angažiranost više neće biti problem, zar ne?
Ne sasvim. Razlozi koji uzrokuju da se djeca „isključe“ tokom nastave postoje u obje vrste razreda. Postoje djeca kojoj je dosadno. Djeca koja su gladna.
Djeca koju je lako omesti – ako ne nečim u razredu, onda nečim što je dio njihova svijeta. Postoje djeca za koju je određeni zadatak premonoton i ona koja lako postanu frustrirana i žele odustati.
Neka vas to ne iznenadi. Ista stvar događa se i nama.
Naš um luta pri čitanju knjige ili pisanju nekog teksta. To je prisutno i u učionicama, bez obzira na (ne)ocjenjivanje.
Prava razlika
Dok angažiranost ostaje ista u oba razreda, ipak postoji određena razlika. Učenici u razredu u kojem se ne ocjenjuje kreativniji su.
Dijelom možda upravo zbog opuštene atmosfere u takvom razredu. Djeca u razredu u kojem se ne ocjenjuje osjećaju se manje kao da su u školi. Ali, za to postoji drugi razlog.
Djeca u razredu u kojem ne dobivaju ocjene nisu toliko zabrinuta. Iako postoje rokovi, kreativna ograničenja, rutine, iako ograničenja mogu biti dio onoga što potiče kreativnost, ipak, kad ocjenjivanja nestane, manje je vjerojatno da će se učenici brinuti o tome rade li nešto na „pravi“ način.
Drugim riječima, učenici su puno manje opterećeni rizikom kada ocjene nisu faktor.
Postoji sloboda za pravljenje pogrešaka toliko dugo dok stvaraju nešto. To, s druge strane, vodi prema pozitivnom preuzimanju rizika te pomaže stvoriti razvojni način razmišljanja.
Bez straha da će dobiti četvorku umjesto petice, učenici su skloniji iskušavati nove stvari. Oni rade stvari drugačije. Stoga, dok je angažiranost prilično visoka u obje vrste razreda, kreativnost buja u razredu bez ocjena.