Učiteljica Bojana Pešić iz Niša sprovela je sa svojim đacima dvije radionice čiji je cilj bio da djeca nauče da prepoznaju i iskažu svoja osjećanja, a prije svega bijes.
Bijes je normalna emocija, i cilj odraslih ne treba da bude da nauče djecu da potiskuju bijes i da ga ne osjećaju, već da sve negativne emocije izraze na način da ne povrijede ni sebe ni druge, piše Zelenaucionica.com.
Evo kako je učiteljica Bojana to vježbala sa svojim đacima.
– Da bih djeci pomogla da izraze svoje emocije, bile one dobre ili loše, sprovela sam dvije radionice na temu: Moj bijes. Djeca su najprije uzvikivala svoja imena najglasnije što mogu. Zatim sam sprovela igru asocijacije u krug. Dopunite brzo: Bijesan sam kao (ris, pas itd). Kad sam bijesan dođe mi da…
Zatvorite oči i sjetite se kako je to kad ste ljuti ili bijesni. Gdje u tijelu počinje da raste bijes i kako se širi, dokle stiže?
Razmjena u krug: „Gdje u tijelu osjećate bijes, odakle počinje, kako se širi, dokle stiže?
Strategija smirivanja: razmena u krug: „Kad ste besni, kako sami sebe smirujete? Šta radite, o čemu mislite?“
Sprovođenje igre „Čvortel“. Svi se uhvate za ruke i krenu da se provlače ispod tuđih ruku, da se zapliću dok se ne
učvore; kad više nemaju kud da se provuku, počinju da se raspliću.
Važno je da tokom cijele igre ne smiju da puste ruke koje drže, da ne prekinu krug.
Na drugoj radionici su nalazili glas ili slog koji najbolje izražavaju bijes.
Crtali su svoj bijes, gde ga osjećaju u tijelu i označavali bojom.
Razmjena u krug: Pokazivanje i objašavanje crteža.
Šta možemo da uradimo kad smo bijesni, a da ne povrijedimo ni sebe ni druge?
1. Žvrljanje – nacrtati to što vas je iznerviralo pa ižvrljati. Može taj papir da se zgužva i da ga odbacite što dalje od sebe.
2. Udaranje po krevetu ili rukama po jastuku uz besne uzvike.
Učenici navode još načine kako se ponašaju u takvim situacijama. Cilj aktivnosti da im se da mogućnost da izraze bijes, i da razviju strategiju za prevazilaženje, a ne potiskivanje bijesa.