Mihajlo Ćosović, učenik petog razreda područnog odjeljenja fočanske Osnovne škole “Veselin Masleša”, rastaje sa sa učiteljicom Vanjom Stanković i svojim najboljim drugom Markom Filipovićem, učenikom četvrtog razreda, koji će od naredne školske godine biti jedini đak ove škole.
Proljetnom raspustu raduju se sva djeca, ali u seoskoj školi u Mješajama kod Foče, koja broji samo dva đaka, ove godine radost raspusta pomiješana sa tugom zbog odlaska jednog od učenika u više razrede u područnu školu u Brodu na Drini.
– Žao mi je, ali moram otići, kaže Mihajlo i obećava da će, i kada bude išao u školu na Brodu, svraćati kod Marka i učiteljice Vanje.
Obojica imaju iste dječačke snove – kada porastu da postanu fudbaleri, piše Srpskainfo.
Njihova škola, okružena zelenilom u carstvu prirode, nema betonirano igralište, ali zato imaju travnati teren na livadi gdje svakodnevno igraju fudbal jedan protiv drugog, pod budnim okom učiteljica Vanje.
U publici su, osim učiteljice, i njihovi ljubimci pas Srećko i mačka Maca sa kojima vole da se igraju tokom školskog odmora.
– Ljepše je u prirodi, nego u gradu. Najviše igramo fudbal, kaže Marko, koji već trenira u Fudbalskom klubu “Sutjeska”, a i Mihajlo kaže da će se na ljeto upisati u školu fudbala.
Marko priča da je “učiteljica draga i lijepa i da ih dobro uči”.
– Žao mi je što Mihajlo ide, ostaću sam, a volio bih da nas je više, kaže Marko.
Njih dvojica su najmlađa djeca u svojim porodicama. Mihajlov brat je završio srednju školu, a sestra je treći srednje, dok je Markov brat deveti razred, a sestra sedmi. Marko živi bizu škole, a Mihajlo je malo dalje, na pola sata pješačenja. On dolazi biciklom i kaže da mu je potrebno desetak minuta vožnje.
Škola je pristupačna, nalazi se na uzvišenju iznad magistralnog puta Foča-Tjentište i od grada je udaljena desetak minuta vožnje automobilom.
Njih dvojica su zajedno u kombinovanom odjeljenju. Pričaju da se odlično slažu, da nikad nisu pomiješali gradivo i da nema zabune oko zadaće.
– Ima mlađe djece, ali neće ovdje da idu u školu, svi su na Brodu. Valjda više vole da budu u gradu, ali meni je na selu u prirodi ljepše, priča Mihajlo.
Učiteljica Vanja Stanković navodi da je lijepo raditi u školi na selu i da uživa u svom poslu. U izdvojenom odjeljenju u Mješajama ona je od 2013. godine, a navodi da je do prije 15 godine školu pohađalo dvadesetoro djece.
Taj broj se postepeno smanjivao da bi ove godine spao na dva đaka, a od naredne školske godine Marko će ostati sam.
– Prednost područnih škola je što se više pažnje može posvetiti učeniku, može se bolje pratiti njegov razvoj i napredovanje. Mana je što nemaju više drugara da se druže, kaže Stanković.
Kada je nastava u pitanju, đaci u kombinaovanom odjeljenju nisu uskraćeni ni za šta i ne zaostaju ni po čemu u znanju za vršnjacima iz gradskih sredina.
– Đaci koji su otišli iz petog u šesti razred u školu na Brodu nastavili su dobro da uče i svi su dobri đaci. Prirodno okruženje je predivno i za djecu i za učitelje, samo što je šteta što nema više đaka. Izlazimo često u prirodu, a djeca u ovakvom okruženju imaju prednost jer mogu golim okom da vide ono što uče, kaže učiteljica.
Ona napominje, da, nažalost, đaka za upis nema već dvije godine.
– A nema naznaka ni da bi ih moglo biti u budućem vremenu. Svako selo je na izmaku – to je izrazit problem u svim sredinama, jer ljudi idu, sele se, navodi Stanković.
Kada Marko iduće godine završi peti razred, škola u Mješajama ostaće bez đaka.
– Biće mi žao, vjerujte, ovdje sam se navikla, lijepo mi je. Šteta što nema više đaka, ovdje je divno, naglašava učiteljica.
Uz školu u Mješajama, na području opštine Foča, radi samo još jedna petogodišnja seoska škola – područno odjeljenje Osnovne škole “Sveti Sava” u Dragočavi.
Ove godine upisana su dva prvačića u Popovom Mostu, gdje bi nakon jednogodišnje pauze ponovo trebalo da bude otvoreno područno odjeljenje Osnovne škole “Veselin Masleša”.