Stvari koje su bile zakon dok smo još bili u osnovnoj

Pamćenje emotikona, TV raspored, gumene narukvice i druge stvari koje nam (ne) nedostaju.


gloriak2700 / Pixabay

Vraćamo se na pokoju minutu u dane kada su današnji studenti bili školarci, mahom u osnovnoj školi, i zabavljamo se uz sjećanje na stvari koje su nas tad veselile, a koje su nam sada smiješne, piše studentski.hr.

Trakice i ledići

Ne znamo kako ste ih vi zvali, ali nama su to bile trakice i ledići. Ma znate oni kiseli pošećereni slatkiši u raznim bojama i duguljasti led s voćnim okusima.

Bluetooth

Plavi zub? Što? Ma šalimo se, znamo da znate. Možda ga još koristimo kad podbace svi ostali oblici bežične razmjene datoteka, no u osnovnoj smo dobar dio baterije trošili na njega. Preko Bluetootha slale su se pjesme, svjetlucavi gifovi i poskrivećki snimljene fotke simpatije. Doduše, mutne i fotografirane izdaleka jer tada kamere na mobitelima, ako ih je bilo, nisu imale niti jedan jedini megapiksel.

Milijun narukvica

Jup. Što više, to bolje. Šarene, debele, tanke, gumene, zlatne, srebrne – sve se nosilo i sve se nosilo odjednom. Prave su ih face imale na obje ruke.

10 megabajta interneta.

Da. Danas to nije ni za otvoriti ovaj članak. Ali zamislite što je sve 10 megabajta moglo 2009. kad Facebook nije bio ništa drugo osim statusa i bilješki. I poneke poruke. A onda smo otkrili 0.facebook i ništa više nije bilo isto.

xD bio je kralj smajlića

Tih godina emotikoni nisu bili pažljivo organizirani u skupine, a kamo li politički korektni. Sve smo ih morali pamtiti napamet i sami ih slagati. Mlađe generacije nikad neće shvatiti zašto u SMS porukama nije bilo 65463156 emotikona. Jedan „:D“ oduzimao je dva znaka, a u kratkom formatu i skupom kakav je tada bio SMS nije bilo mjesta na trošenje. Imali smo 160 znakova i dobro smo pazili na što ih trošimo. Makar jedan znak više značilo je da će se poslati dvije poruke i tako potrošiti više novaca. I sve smo ih morali pamtiti.

Bonovi za mobitele

Tada gotovo nitko nije bio na pretplati, a ako je, smatrali smo ga bogatašem. Komunikacija se plaćala bonovima i jedan bon od 50 kuna vrijedio je tri mjeseca iako su ga talentiraniji mogli potrošiti za nekoliko sati.

Mape za CD

Naš ponos i naša ostavština – mapa puna CD-ova, mahom sprženih kod susjeda, prijatelja ili rodbine. Nosili smo ih posvuda jer nikad se nije znalo kad će nam zatrebati. Stariji su ih čuvali u automobilima, a i danas se pokoja tamo može naći.

TV raspored skidao se iz novina

Neki su možda znali za teletekst, ali TV raspored uglavnom se čitao iz novina. Nekad su izlazili posebni dodatci u kojima je bio samo raspored i poneka zanimljivost o likovima i filmovima te najave novih blockbustera.

(Školski.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Školski.ba
Školski.ba je informativno-edukativni portal namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola u Bosni i Hercegovini, učiteljima, nastavnicima i roditeljima.