Tri đaka niške Elektrotehničke škole “Mija Stanimirović” poželjela su da nijeme ljude razumiju svi, pa su tokom vannastavnih aktivnosti napravili Arduino rukavicu koja znakovni jezik u realnom vremenu prevodi u tekst i govor. Luka, Ivan i Nikola objasnili su kako njihov izum funkcioniše i kako je tekao put od ideje do realizacije.
Za inovacije ovog đačkog tima tek će se čuti, predviđaju njihovi profesori. Trojica drugova u školskoj sekciji za Arduino programiranje sarađuju već dvije godine, a kvalitet njihovog rada potvrdilo je osvojeno drugo mesto na “Galaksija kupu”, republičkom takmičenju elektrotehničkih škola Srbije, u konkurenciji 23 tima.
Početnu ideju su dorađivali, a kada su je usavršili prešli su na dizajniranje, učili gestovni govor preko interneta, obezbjedili sve neophodne komponente, sklopili ih u gotov proizvod, prezentovali proizvod žiriju, “odbranili” teorijsko znanje i kući donijeli medalje.
Njihova rukavica prepoznaje gestovni znak koji se istovremeno ispisuje i čuje na aplikaciji pametnog uređaja. To, na primjer, nijemoj osobi omogućava da u restoranu naruči hranu ili piće i od konobara koji gestovni govor ne zna. Kada bi rukom pokazala znak, senzori bi detektovali pokrete koji bi bilo prevedeni, a prevod bi se na ekranu telefona prikazao kao tekst i pomoću mobilne aplikacije čuo kao govor.
– Prvobitna ideja je bila da rukavica služi za praćenje pokreta za virtuelnu realnost i filmsku industriju, ali uz pomoć mentorki došli smo na novu ideju da zapravo pomognemo nekome. Ova rukavica može nijemim osobama da pomogne da se lakše socijalizuju i ne osjete odbačenim, kaže jedan od članova učeničkog tima Luka Rakić.
Njegov drug Ivan Ćirković kaže da je bilo zabavno raditi intenzivno mjesec dana na ovom projektu.
– Neke dijelove smo sami napravili i štampali pomoću 3D printera. Komponente smo kupovali i poslije smo sve sami spajali. Za takmičenje je trebalo dobro osmisliti prezentaciju, dugo smo je uvježbavali ovdje u školi, dodaje on.
O detaljima proizvoda govori Nikola Ranđelović.
– Rukavica se sastoji od nekoliko senzora, uključujući fleks senzore koje koristimo za detektovanje ugla pod kojima su prsti. Zatim imamo ADXL335 akcelerometar. Njega konkretno koristimo za detektovanje ugla pod kojim je šaka. Imamo i Arduino ploču koja vrši te računice i procenjuje koje slovo je u pitanju i na kraju imamo bluetooth modul pomoću kog se podaci prebacuju na mobilni telefon, objašnjava Nikola.
Poslije timskog uspeha očekuju ih inidivdualni jer se svako od njih trojice primera za takmičenja iz programiranja i elektronike.
Na njihov uspjeh posebno je ponosna mentorka Ivana Miladinović. Smatra da je prouzvod već sada primjenjiv, ali i da ima mjesta za njegovo dalje usavršavanje.
– Rukavica omogućava da oni koji znaju znakovni jezik komuniciraju sa onima koji ga ne znaju bez posredstva treće osobe. Veliko je zadovoljstvo za mene kao mentora i za školu da pokažemo da djeca danas imaju divne ideje, samo treba da ih malo iznjegujemo, da im pomognemo da takve ideje dovedu do kraja, ističe Ivana.
Podrška stiže i od direktora škole Aleksandra Stevanovića.
– Njihov proizvod je originalan, odličan, efektan. Imali su na takmičenju lijepu prezentaciju, dobru priču i naravno odličan proizvod, drugačiji od drugih, kaže direktor.
Dodaje da sekcija koja se bavi Arduino programiranjem privlači veliku pažnju učenika i da je u njoj na zajedničkom radu okupljeno oko trideset đaka. Ističe da su upravo vannastavne aktivnosti ono što njegovu školu sa 800 đaka i pet obrazovnih profila izdvaja od drugih.
– Mi smo škola koja uvažava, poštuje i vrednuje svaki drugi rad, ne samo ono što učimo za vrijeme časa, škola za sve kreativne ideje naših đaka, ističe direktor.