Škola u BiH se polako gasi: U narednoj školskoj godini niti jednog prvačića

Gase se sela u BiH.


Foto: Envato
Foto: ŠKOLSKI / Envato

Da bi došao na nastavu učenik devetog razreda Eldar Tinjak sa svojom sestrom Aminom koja pohađa šesti razred, svaki dan u jednom pravcu prelazi razdaljinu od 20 kilometara. Oboje dolaze iz mjesta Odžaci, centralnog naselja područja koje okuplja oko dvadesetak sela i zaseoka koji se nazivaju Bjelimići. Eldar je na ovo primoran jer je njegova područna škola prošle godine zatvorena zbog nedostatka učenika.

– Da bi stigao u školu treba mi 20 minuta do pola sata prije da krenem, rekao je Eldar Tinjak, učenik.

S druge strane Glavatičeva, u osnovnu školu iz također 20 kilometara udaljenog sela Gušća dolazi i Aldina Bišić sa svojom bratom Muratom.Tako se Eldar i Aldina koji žive na međusobnoj udaljenosti od čak 40 kilometara svaki dan sretnu u istom razredu Osnovne škole. Stvar koja im je od neporcjenjivog značaja je čist i prohodan put tokom zimskih dana, piše Oslobodjenje.ba.

– Dobar je put, nije loš. Radi se i čisti se, kazala je Aldina Bišić, učenica.

OŠ Glavatičevo u narednoj školskoj godini neće upisati niti jednog prvačića. Ali, direktor i nastavno osoblje ne žele posustati.

– Teško nam je palo. Prije svega, gasi se jedno mjesto, jedna škola, gdje su ljudi vezani i emotivno. U ovoj školi imamo i nastavnika koji su radili po 35 godina i škola se zatvara i gasi, izjavio je Edin Halilović, direktor Osnovne škole Glavatičevo i nastavnik matematike.

Pored Područne škole u mjesto Odžaci nema ni prodavnice, a jedini život ovom mjestu daje poštanski ured koji još funkcioniše. Nastavnik bosanskog jezika Ismet Pozder 20 godina je radio u Područnoj školi, a isto toliko godina je uključen u nastavni proces u OŠ Glavatičevo. Ističe da je sada daleko lakše biti nastavnik nego prije.

– Dolazi neko drugo vrijeme. Vrijeme interneta, raznih društvenih mreža koje privlače mlade. Šta god mi učinili, teško ćemo se usmjeriti u drugom pravcu. Sve škole na ovom svijetu nastoje da privole učenike i da ih okrenu znanju, ali teško uspjevamo, rekao je Ismet Pozder, nastavnik bosanskog jezika.

Stanovnici ovog malog mjesta nadu vide u razvoju turizma koji postaje sve aktuelniji na ovom području. Ističu da čak i za vrijeme ratnih dešavanja, kada je ovo mjesto bilo sa svih strana okruženo neprijateljskom vojskom, škola nije prestajala sa radom. A da se sada, u miru, moraju pomiriti sa činjenicom da djece više nema i da se škola polako gasi.