Istraživanja pokazuju da djeca u tim situacijama postanu preokupirana kaznom umjesto osjećajem žaljenja zbog učinjenog.
Obično ni ne razmišljaju kako to promijeniti jer jednostavno njihov mozak tako ne funkcioniše.
Evo kako prestati kažnjavati djecu u 12 koraka:
1. Odvojite sebe od ljutnje i preusmjerite se u empatiju
Jednom kad dijete shvati da ste na njegovoj strani, osjećat će se sigurno da vam ispriča što se događa. Bez osjećaja sigurnosti, dječije srce će otvrdnuti – zato jer neprestano očekuje osudu i kaznu, a vi na to nemate uticaja.
U trenutku kada vas obuzme ljutnja, recite djetetu da vam treba neko vrijeme da razmislite i da se smirite prije nego razgovarate o tome šta se dogodilo.
2. Počnite razgovor toplim pristupom
Djeca svake životne dobi, uključujući i tinejdžere, bolje reagiraju na takav pristup i prije će dopustiti da ih vodite. Ako su zabrinuti da će vas uzrujati, prijeći će u model “bježi, bori se ili će se “smrznuti” i neće ništa govoriti. U takvim situacijama će prije i lagati. Jedini način da dijete naučite lekciju jest da stvorite sigurno okruženje.
Pri tome, imajte na umu da vaše dijete ima razlog zašto radi to što radi. Možda vama ne izgleda kao dobar razlog, ali za njega je razlog. Ako vi ne pronađete taj razlog, ne možete ni spriječiti ponavljanje tog ponašanja, piše miss7mama.24sata.hr.
3. Recite svom djetetu da želite čuti kako razmišlja o tome što se dogodilo
Pustite ga da priča. Reflektirajte njegove riječi svog shvatanja situacije. Na primjer,
– Razumijem… znači, dječaci su jako htjeli igrati košarku, ali to je jedino vrijeme kad ti možeš učiti za ispit? To je težak izbor.
Ili:
– Ti i tvoja sestra ste doista bili jako ljuti jedno na drugo… vrlo te povrijedilo kada… I ja bih bila ljuta da je neko meni to rekao…i onda si joj želio vratiti?
4. Fokusirajte se na povezivanje s djetetom i razumijevanje situacije iz njegove perspektive
To će vam pomoći da shvatite šta ga je motiviralo. Djetetu će to dati mogućnost da prođe kroz osjećaje ili potrebe koje su ga odvele do takvog ponašanja. Djeca uvijek znaju što je ispravan izbor, ali nešto im se nađe na putu. Šta je to bilo? Kako može naučiti slušati sam sebe na bolji način? Recimo da je otišao na košarku s dječacima umjesto da je učio za ispit i dobio je lošu ocjenu.
Možda ćete kroz razgovor spoznati da ga jako muči hoće li ga društvo prihvatiti i način na koji ga prihvaćaju te je zbog toga odlučio ići na košarku da bi bio dio ekipe. Možda mu baš treba vaša pomoć da bi riješio svoje dileme oko prihvatanja u društvu nakon čega će biti puno koncentriraniji na školski uspjeh.
5. Pitajte otvorena pitanja umjesto dijeljenja lekcija
Održavajte razgovor sigurnim i što lakšim. Odlično je i ako se možete našaliti jer ćete se oboje opustiti i povezati, pa se trudite podsjetiti da je taj razgovor važan za oboje i da ćete od njega oboje biti bogatiji.
Primjeri pitanja:
- Jesi li bila svjesna da imaš izbor? Šta te nagnalo da tako odlučiš?
- Šta sad misliš o svojoj odluci? Koje su dobre strane te odluke?
- Koje su loše strane te odluke? Je li vrijedilo?
- Jesi li duboko u sebi znala da je ta odluka loša ideja? Ako jesi, zbog čega nisi poslušala svoj unutarnji glas? Bi li to opet napravila? Zašto ili zašto ne?
- Šta vi možete napraviti za nju, kakvu potporu očekuje od vas tako da sljedeći put postupi drugačije?
6. Osnažite svoje dijete da popravi “slomljeno”
Istražujte i učite s djetetom, radije nego da pretpostavljate da vi znate šta sad treba učiniti.
Svi prirodno žele poboljšati stvari. Možete ih pitati:
– Šta možeš sad učiniti da bi popravio stvari sa svojom sestrom (ili bilo kim drugim)? Je li ti ovaj incident ukazao na nešto u tvom životu što bi htio promijeniti, a šta je ipak veće od ovog što se dogodilo? Kako te ja mogu podržati?
7. Oduprite se potrebi da uskočite s kaznama
Umjesto toga, budite tihi i slušajte. Cijela situacija nije o kažnjavanju, gubitku privilegija i govorenju da će mu se sad nešto loše dogoditi. Ovdje je riječ o shvatanju da ono što učini ima uticaj i da treba prihvatiti odgovornost te da je bolje da njena djela imaju pozitivan nego negativan utjecaj.
8. Što ako kaže da nije potrebno ništa činiti?
To ne znači da djetetu nije stalo ako je palo na testu ili da je sestra zaslužila to što je dobila? Ono je još uvijek u obrambenom stanju. Recite nešto poput:
– Dušo, razumijem zašto se to dogodilo i zašto si tako postupio…ali to ne znači da je tvoj izbor donio dobar ishod… sigurno si još uzrujan zbog toga… znam jer znam kad nisi uzrujan da se osjećaš drugačije…
Dajte djetetu priliku da se smiri. Kad ponovno počnete razgovarati, započnite suosjećajno. To će mu pomoći da mu povrijeđeni osjećaji zacijele. Također možete dio odgovornosti preuzeti i vi govoreći:
– Mislim da je dio ovoga i moja krivica… Nisam shvatila da zaostaješ s gradivom, inače bih ti pomogla da prije shvatimo taj problem.
Postavite jasno očekivanje da dijete samo treba pronaći rješenje, da vi znate da će samo to shvatiti i da će to biti odličan način te da ne možete dočekati da vidite što je to.