Danas možete čuti mnoge iz starijih generacija kako govore “imali smo manje, ali bilo smo sretniji”. Kada se ipak osvrnu na ponašanje djece, često će prokomentarisati, bez obzira što su i sami roditelji, da su djeca danas lijena, razmažena i da im se previše ugađa, pišu Djecjaposla.
Iako mnogi primjećuju da je to tako i kažu da bi voljeli da nije, promjene ipak nema nigdje na vidiku. Ugađaju li roditelji zaista previše svojoj djeci i kako to rade?
Prvo treba razlučiti da roditelji mogu djeci previše ugađati na tri načina: dajući im previše svega
ponašajući se prezaštitnički; kroz mlaku disciplinu, bez pravila i posljedica.
Naišli smo na zgodan popis onoga što se smatra “previše”.
Jednom anketom provedenom još 2016. otkriveno je da se roditelji trude ispuniti svaku želju iz pisma poslanog Djedu Mrazu: 83 posto tinejdžera posjeduje iPhone i kupuju preko njega online, 62 posto svog novca kojeg troše tinejdžeri daju im njihovi roditelji.
Predškolarci u prosjeku provedu više od četiri i po sata dnevno pred ekranima, djeca od osam do 12 godina oko šest sati, dok se oni od 13 do 18 godina oko devet sati svakog dana zabavljaju pred različitim ekranima. U SAD- u pri početku školske godine roditelji na svoje školarce potroše 83,6 milijardi dolara
u istoj državi bogatiji roditelji izdvojit će i do 20 000 dolara na djetetov desetodnevni ljetni kamp.
Gotovo polovina roditelja piše domaću zadaću svojoj djeci, 62 posto roditelja sami će reći kako se ponašaju prezaštitnički.
Otkuda potreba za ugađanjem?
Prekomjerno ugađanje dolazi najčešće iz dobrih namjera. Duboko u sebi, ovi roditelji žele najbolje za svoju djecu. Odnosno, da odrastu u sretne, zdrave, kompetentne odrasle osobe, ali misle da je put do toga što će prema njima biti popustljivi i priuštiti im sve što žele.
Neki će se možda zapitati, a u čemu je problem? U čemu je ustvari problem ako previše ugađamo svojoj djeci i time im želimo osigurati čarobno djetinjstvo.
Problemi pretjeranog ugađanja
Da, dijete će možda imati neke čarobne trenutke u djetinjstvu, ali vrlo brzo, naići će i na neke probleme. Oni se javljaju već polaskom u osnovnu školu kada dijete više nije “princ” ili “princeza” već jedno od 25 druge djece koja se bori za svoje mjesto pod suncem. Kako nema roditelja da osiguraju svaki uspješan korak, komunikaciju i da ispune svaku želju, nerijetko krenu prvi problemi.
Takva djeca imaju slabu samokontrolu, imaju pretjeran osjećaj privilegiranosti, su nezahvalna, imaju loše postavljene granice ponašanja, su materijalisti, previše troše, uvijek trebaju potvrdu za svoje odluke, su neodgovorna, ne znaju koliko je dovoljno…
Kako pomoći djetetu?
Uvidjeli ste da ste griješili, ima li pomoći? Da, ali promjenu ne očekujte preko noći i svakako je ne očekujte ako ne budete dosljedni. Krenite od malih stvari, na primjer kućanskih poslova.
Zadajte djeci nekoliko zadataka i objasnite im da u vašoj kući svatko pridonosi na neki način, obavljajući svoj zaduženja. Uvedite sistem posljedice za neželjeno ponašanje. Večer bez crtića, poslijepodne bez mobitela i slično. Kada dijete nešto uništi ili izgubi, pomozite mu da smisli kako će to popraviti ili nadomjestiti. Naučite ga da poštuje druge ljude i stvari. Da nikoga i ništa u životu ne uzima “zdravo za gotovo”.