Na jednom roditeljskom sastanku direktor jedne škole govorio je o podršci koju roditelji treba da pruže djeci.
Rekao je da razumije da su danas roditelji prezauzeti, ali da bi ipak trebalo da nađu malo vremena za svoju djecu, svakog dana.
Nakon što je završio svoj govor, jedan od roditelja, otac jednog dječaka, ustao je i rekao kako tokom sedmice nema vremena da sa sinom razgovara onoliko koliko bi želio.
Kada radi popodne, a dječak u školu ide prije podne, ponekad se danima gotovo i ne vide. Nekad radi i duple smjene, pa ujutru kad ode na posao sin još spava, a kad se vrati, dijete je već u krevetu, opet spava. Ne radi on toliko zato što voli, već zato što je to jedini način da prehrani svoju porodicu.
Međutim, taj nedostatak vremena provedenog sa sinom jako ga je mučio i muči ga i dalje. Ipak, pronašao je način da pokuša, makar malo da zamijeni sinu to zajedničko vrijeme koje mu sigurno nedostaje. Svake večeri kad bi došao kasno, a dijete bi već spavalo, on bi ga poljubio i jedan kraj posteljine vezao u mali čvor. To je bio njihov znak. Tako bi dječak znao da je tata, iako ga prije spavanja nije vidio, bio prethodne noći tu kraj njega i poljubio ga i pomazio.
To je bio njihov način komunikacije onda kada nisu imali bolji. Cijela priča jako je dirnula direktora, a naročito kad je shvatio da je riječ o ocu jednog od najboljih đaka u školi.
To što je otac našao način da sa svojim sinom održava neku vrstu komunikacije, da mu da do znanja da je tu, da misli na njega, da ga voli i da, čak i ako fizički ne mogu uvijek da budu zajedno, uvijek može da računa na njega. Kroz taj čvor, dječak je vidio ljubav svog oca, piše Zelenaucionica.com.
Nedostatak vremena koje provode sa djecom mnogi roditelji pokušavaju da nadomjeste skupim poklonima ili izvinjenjima. Ali, tako jednostavna stvar kao što je poljubac ili čvor koji ovom dječaku predstavlja simbol očeve ljubavi, znače mnogo više.
Djeca možda i ne razumiju smisao svake izgovorene riječi, ali i te kako znaju da prepoznaju gest ljubavi, pa makar to bio i jedan običan čvor.