Iako je njeno pisanje usmjereno na razvijanje samostalnosti, samoorganizacije i discipline, pokazalo se da domaća zadaća iz matematike možda i nije toliko učinkovita koliko se mislilo, piše Science Alert.
Naučnici sa Sveučilišta Južne Australije razgovarali su s kanadskim roditeljima i školskom djecom u dobi od osam do devet godina. Roditelji su priznali da je “učenje matematike teško jer zahtijeva napor, a djeca doživljavaju negativne emocije”.
Preteški zadaci razočaravaju djecu i uskraćuju im nekoliko sati ugodnog obiteljskog odmora i sna. Djeca se često ne mogu snaći i napisati zadaću bez pomoći mame i tate, a roditelji nemaju uvijek vremena za praćenje novih pristupa učenju.
– Domaće zadaće odavno su prihvaćene kao praksa koja poboljšava učenje i akademski uspjeh. Ali, kada je zadaća previše složena da bi je učenik mogao riješiti čak i uz podršku roditelja, postavlja se pitanje zašto je uopće postavljena kao domaća zadaća. Znamo da roditelji igraju ključnu ulogu u pružanju podrške svojoj djeci u školovanju. Kada djeca trebaju pomoć, roditelji su često prvi kojima se obraćaju, izjavila je profesorica Lisa O'Keeffe.
“Nije dobro da djeca vide da se roditelji muče sa zadaćom”
Profesorica ističe da su se pristupi uvelike promijenili otkad su roditelji išli u školu, kao i da je poučavanje matematike evoluiralo tokom vremena.
– Kada roditelji shvate da se njihove metode razlikuju od onih koje njihova djeca uče, teško im je prilagoditi se, što može stvoriti nepotreban pritisak. Nije dobro da djeca vide kako se roditelji muče sa zadaćom iz matematike ili da zadaća iz matematike postane zajednički izvor frustracije za obitelj, smatra.
Navodi da izjave koje roditelji koriste, poput: “Nisam bio dobar u matematici, očito neće biti ni moje dijete”, mogu dovesti do smanjenog samopouzdanja, smanjene samoučinkovitosti i mogu negativno utjecati na dječju otpornost, upornost i na kraju njihovu sklonost prema učenju matematike.