Jedan profesor u srednjoj školi svoje je učenike na jednostavan način odlučio naučiti lekciju o privilegijama i socijalnoj mobilnosti.
Svima je podijelio komad papira i zamolio ih da ga zgužvaju. Zatim je pomaknuo kantu za smeće ispred ploče i rekao im:
– Igra je jednostavna, vi svi predstavljate stanovništvo ove zemlje. A svi u ovoj zemlji imaju mogućnost da se obogate i postanu dio više klase. Sve što morate napraviti da biste to postigli je s vašeg mjesta ubaciti zgužvani papir u kantu za smeće.
Učenici u zadnjim klupama su se odmah pobunili:
– Ovo nije pošteno.
Vidjeli su da oni u prvim klupama imaju bolju šansu da pogode kantu. Svi su pokušali pogoditi i, kao što se moglo očekivati, većina učenika iz prvih klupa (ali ne svi) uspjela je ubaciti papirić u kantu, dok je to uspjelo samo nekolicini onih koji su sjedili u zadnjim klupama.
Svi su pokušali pogoditi i, kao što se moglo očekivati, većina učenika iz prvih klupa (ali ne svi) uspjela je ubaciti papirić u koš, dok je to uspjelo samo nekolicini onih koji su sjedili u zadnjim klupama.
– Što ste sjedili bliže košu, šanse da ga pogodite bile su vam veće. Tako u stvarnom životu izgleda privilegija. Jeste li primijetili da su se na nepravdu bunili samo oni u zadnjim klupama? S druge strane, oni u prvim klupama nisu ni uočavali koliko su povlašteni. Sve što su vidjeli bilo je nekoliko metara koji ih dijele od cilja, rekao im je.
– Vaš posao kao učenika koji se obrazuju jest da budete svjesni privilegije koju imate. I koristite ovu povlasticu zvanu ‘obrazovanje’ da date sve od sebe i postignete velike stvari, i da se uz to borite za prava onih koji sjede u redovima iza vas, zaključio je.