• 28.11.2020.

Priče za laku noć: “Priča o igračkama”

Priča o igračkama lijepa je priča za djecu o pravom prijateljstvu.

 Priče za laku noć: “Priča o igračkama”

Andy je bio veselo dijete koje je imalo najdražu igračku Woodyja, sve dok jednog dana nije dobio novu igračku, piše savjetnica.com.

Andy je bio vrlo maštovito dijete. Dane je provodio izmišljajući razne igre, a najdraža igračka bio je šerif Woody, kauboj koji je mogao pričati svaki put kada bi ga se povuklo za špagicu na leđima. Andy se nikada nije razdvajao od omiljene igračke, zajedno su proživljavali nevjerojatne pustolovine.

 – Samo naprijed Woody!, vikao je Andy trčeći po kući s igračkom u ruci.

Jednog dana mama je pozvala Andyja i rekla kako mu uskoro dolaze prijatelji.

 – Jupi, igrat ćemo se, uzviknuo je veselo Andy i otišao u sobu po mlađu sestru.

 – Woody čekaj me ovdje!, ostavio je igračku i požurio dolje držeći na rukama malenu sestricu. Woody je imao posebno mjesto na krevetu.

Nakon što je dječak otrčao niz stepenice sa svojom sestrom u sobi je zavladala tišina. Woody je napokon mogao protrljati oči i ustati.

– Ekipa sve je ok, nema nikoga!, pozvao je sve igračke i one su jedna po jedna počele izlaziti iz škrinje, iza kreveta i ispod ormara. Dinosaur Rex, kasica Krmi, pastirica Bo Pip, pas Žićo i Krumpiroslav izlazili su lijeno se protežući i razgovarajući kao i svaki put kada ih nitko nije mogao vidjeti.

Woody nije želio gubiti vrijeme jer im je morao prenijeti važnu vijest. Woody je cijelo društvo prvo podsjetio da će se za sedam dana porodica preseliti u novu kuću, a nakon toga je objavio vijest:

 – Andyjev rođendan održat će se već danas!

Svi su počeli vikati jer su se bojali rođendanskih proslava budući da će dječak dobiti nove igračke koje će ih zamijeniti. Ove godine se činilo da će na proslavi biti više ljudi.

 – Društvo vidim ih kako dolaze!, viknuo je Krmi jer je sve vrijeme gledao kroz prozor. Igračke su svakim trenom bile sve nemirnije.

 – Pogledajte samo te poklone!, viknuo je Krmi.

 – A kako su veliki!, iznenadio se Rex koji je isto tako bio uplašen. Svaki dar je bio sve veći, a igračke nisu znale što se nalazi u tim poklonima.

 – Zapovjedniče, uzbuna! Pošaljite dolje ophodnju!, Woody je u prizemlje poslao zelene vojnike.

Vojnici su se spustili pomoću užeta za preskakanje, a kako se u posudi s cvijećem nalazio dojavljivač, mogli su cijelo vrijeme prenositi opise darova koje je dječak dobio.

Igračke su se polako počele opuštati vjerujući kako im se ništa ne može dogoditi sve dok na red nije došao i zadnji poklon. Djeca okupljena u dnevnom boravku bila su oduševljena kada su ugledala zadnji poklon. Nažalost u tom je trenutku puklo uže i igračke su se odmah prestrašile jer nisu mogli saznati što su to djeca vidjela.

Andy i njegovi prijatelji došli su u njegovu sobu, ali su ubrzo izašli trčeći natrag u salon. Nova igračka zbog koje su toliko bili veseli ostala je na krevetu na istom mjestu gdje je dječak ostavljao Woodyja.

Djeca su tako brzo ušla u sobu da se Woody nije stigao snaći i pao je s kreveta. Kada se ponovno popeo ostali su ga gledali prestrašeno. Što se zapravo nalazilo na krevetu?

 – Bok!, pozdravio je Woody novu igračku koja je bila okrenuta leđima. Tajanstvena bijelo-zelena igračka s rukama naslonjenima na bokove okrenula se prema Woodyju.

 – Ja sam Buzz Svjetlosni, svemirski časnik!, predstavila se nova igračka.

Rekao je da je junak kojeg poznaju u cijelom svemiru i da je upravo sletio na Zemlju. Govorio je da zna čak i letjeti, a da bi to dokazao, skočio je na gumene lopte i podignuo visoko u zrak vičući:

 -U beskraj!

Kada se spustio svi su još uvijek bili začuđeni onim što su vidjeli. Samo je Woody rekao:

 – To za mene nije bilo letenje nego padanje.

Za Woodyja se od tog dana sve promijenilo. Plakate na kojima se nalazila slika šerifa zamijenili su plakati astronauta Buuza. Andy više nije nosio kaubojske šešire nego je sve vrijeme nosio astronautski kombinezon.

I druge su igračke zavoljele Buzza i htjele što više vremena provesti s novom igračkom. Woody je zbog toga postao ljubomoran. Najteže mu je bilo po noći jer je s dječakom u krevetu spavao Buzz, a Woody je bio u škrinji s ostalim igračkama, zaboravljen i tužan.

Jednog dana je Andyjeva mama predložila djeci da odu u pizzeriju. Rekla je dječaku da može ponijeti samo jednu igračku, a Woody je bio spreman sve učiniti da njega izabere.

Sjetio se da bi mogao sakriti Buzzy iza pisaćeg stola jer ga tako dječak ne bi mogao pronaći. Ali u želji da ga što prije sakrije, Woody je prejako gurnuo Buzza i pao je kroz prozor.

Nisam to namjerno učinio!, govorio je Woody.

 – Bio si ljubomoran što je Buzz postao dječakova omiljena igračka pa si ga se odlučio riješiti!, optuživao je Krumpiroslav.

U tom je trenutku u sobu utrčao Andy i počeo tražiti Buzza. Kada ga nije mogao pronaći uzeo je Woodyja i ušao u automobil te s mamom i sestrom krenuo na pizzu. Kada se začuo motor iz grmlja je izašao Buzz i uhvatio se za auto. Na putu do pizzerije auto se zaustavio na benzinskoj pumpi, a Buzz je odmah uskočio na stražnje sjedište pored Woodyja.

 – Buzz ipak si živ!, viknuo je sretno Woody.

Ali Buzz nije bio sretan kada je ugledao šerifa.

 – Iako si me se želio riješiti, ne želim ti se osvetiti jer na mom planetu ne postoji osveta. Ali ipak nismo na mom planetu?, mirno je odgovorio Buzz.

Buzz se krenuo hrvati s Woodyjem i dok su se borili ispali su iz auta. Nisu odmah shvatili što se događa i tek kada je auto otišao, primijetili su da su ostali sami.

Sreća pa je Woody vidio dostavno vozilo od pizzerije koje ih je moglo odvesti u pizzeriju. Znao je da se ne može pojaviti bez Buzza i uspio je uvjeriti uvrijeđenog astronauta da je vozilo zapravo brod koji će ga odvesti na njegov planet.

Woody je uspio prevariti Buzza i kada su bili u pizzeriji vidjeli su Andyja.

 – Buzz slušaj što ću ti reći. Buzz?, Woody je vidio da je astronaut krenuo prema automatu u kojem su se nalazile igračke. Automat je zaista bio čudesan. Izgledao je poput rakete ispunjen izvanzemaljcima. Buzz je bio uvjeren kako je to svemirski brod.

Otišao je do prozirne kupole, a Woody ga je slijedio. Odjednom se čuo neobičan zvuk, odozgo se spustila metalna kandža i uhvatila Buzza. Woody je uhvatio Buzza za noge i počeo ga vući, ali nije bilo pomoći. Obojica su bila u zraku i kada ih je kandža ispustila našli su se van automata.

 – Odlično, ulovio sam dvije igračke!, viknuo je neki dječak i stavio igračke u ruksak.

Woody se prestrašio jer je dijete u čijem su ruksaku završili bio Sid, zločesti dječak koji je živio blizu Andyja. Sid je bio najzločestiji i sve su Andyjeve igračke znale ko je on. Više puta su ga vidjele kako uništava druge igračke. Sid je pogledao Buzza i Woodyja, a po načinu kako ih je gledao znali su da ne planira ništa dobro.

 – Idemo u moju kuću i tamo ćemo se igrati!, zločesto se nasmijao dječak.

Woody je znao da to neće dobro završiti i da mora smisliti kako da spasi sebe i Buzza.

Sid je odnio igračke u svoju sobu u kojoj je držao strašni alat s kojim je radio brojne operacije na igračkama. Odjednom se čuo neobičan zvuk. Bile su to Sidove izobličene igračke. Prije su izgledale poput ostalih igračaka, ali nakon Sidovih eksperimenata nalikovale su čudovištima.

Buzz i Woody su uspjeli pobjeći iz sobe, a na hodniku su se susreli s oštrim psom. Toliko su se prestrašili da je svatko pobjegao na suprotnu stranu. Buzz je odjednom čuo kako ga netko zove:

 – Buzz gdje si, javi se!

Želio je odgovoriti kada je odjednom čuo:

 – Nova i najbolja igračka u svemiru!

Bila je to reklama za novu igračku nakon koje je pisalo kako igračka ne može letjeti. Buzz nije mogao vjerovati što vidi. Tek nakon nekog vremena krenuo je prema stepenicama i ugledao nebo kroz prozor. Tužni Buzz je mislio kako može letjeti jer je bio časnik iz svemira, a ne neka obična igračka.

Odlučio je dokazati svima da može letjeti pa je skupio hrabrost popeo se, raširio ruke i skočio.

 – U beskraj!, viknuo je veselo Buzz.

Kratko vrijeme je vjerovao da zaista može letjeti, ali je pao na dno stepenica. Buzz je u tom trenutku shvatio kako je ipak samo igračka. Woody je i dalje pokušavao pobjeći iz Sidove sobe, pa se sjetio da otrči prema prozoru s kojeg se mogla vidjeti Andyjeva kuća.

 – Dečki, hej dečki!, Andyjeve igračke su se iznenadile kada su kroz prozor ugledale Woodyja. Bacio im je žicu s lampicama nadajući se kako će se po njoj izvući i pobjeći od strašnog dječaka.

Ali igračke mu nisu još bile spremne oprostiti. Buzz se nije želio pojaviti na prozoru i pokazati igračkama da je živ. Woody nije uspio uvjeriti svoje prijatelje da je Buzz dobro, a pogotovo što je držao jednu Buzzovu ruku koja je otpala nakon što je astronaut pao pokušavajući letjeti.

Igračke su bile sigurne kako se Woody riješio Buzza i nisu uhvatile žicu nego su se udaljile od prozora. Woody je bio tužan, a kada se maknuo od prozora Sidove su igračke opkolile Buzza.

Woody se želio boriti s njima kako bi spasio prijatelja, ali su ga odgurnule i morao je pustiti Buzzovu ruku. Igračke su pomogle Buzzu spojiti natrag njegovu ruku. Iako su izgledale strašno, nisu bile zločeste.
Tada su čuli Sida kako se penje po stepenicama. Sve su igračke pobjegle, a samo je Buzz ostao sjediti na sredini sobe. Još je uvijek bio tužan jer je shvatio kako je obična igračka. Dječak je Buzza privezao za raketu jer ju je želio idući dan lansirati.

Woody je cijelu noć molio Buuza da pokušaju pobjeći i vratiti se što prije kući.

 – U onoj tamo kući živi dječak koji za tebe misli da si najbolji! Ne zbog toga što si svemirski časnik, već zato što si njegova omiljena igračka!, govorio je Woody.

Buzz je na sve to samo uzdahnuo i Woody je već počeo gubiti nadu da će ga astronaut poslušati. Na kraju je shvatio je koliko je važno biti igračka i da se obojica što prije moraju vratiti Andyju. Već su bili na izlazu kada se Sid probudio.

 – Idemo, vrijeme je za lansiranje!, viknuo je dječak i s Buzzom istrčao u dvorište.

Woody nije čekao nego je okupio sve Sidove igračke i objasnio im svoj plan. Rekao im je kako je Buzz pravi prijatelj i da ne smiju dopustiti da ga Sid lansira u svemir.

 – Mislim da ćemo morati prekršiti neka pravila, ali ako uspijemo bit će nam svima bolje!, govorio je Woody.

U međuvremenu je Sid već bio spreman da ispali raketu.

 – Deset, devet, osam, sedam…

Odjednom se čuo gromki glas. Bio je to Woody koji se nalazio u blizini:

 – Ruke u vis!

Sid je uzeo Woodyja i nije mu bilo jasno kako se ta igračka našla u dvorištu. Bio je uvjeren da se pokvarila jer kako bi mogla ispuštati tako čudne glasove. Igračke nisu čekale nego su počele jedna za drugom ustajati sa zemlje. Još malo i okružile su dječaka.

Woody je još nešto želio reći Sidu:

 – Moraš paziti na svoje igračke i biti dobar prema njima jer ako ne budeš mi ćemo to znati.

 – Aaaaa, upomoć!, viknuo je Sid i podigao ruke te pobjegao u kuću.

Igračke su bile sretne što su uspjele spasiti Buzza i što je napokon došao kraj njihovim mukama. Buzz i Woody nisu imali puno vremena za slavlje jer je ispred Andyjeve kuće bio parkiran kamion. Danas se obitelj trebala preseliti i igračke su znale da ako ne požure, porodica će otići bez njih.

Krenuli su prema kući, ali Buzz se nije mogao provući kroz ogradu jer mu se na leđima još uvijek nalazila raketa.

 – Samo ti kreni, stići ću te!, viknuo je Woodyju.

Ali Woody nije želio ostaviti prijatelja i kada se Buzz uspio provući već je bilo kasno, kamion je otišao. Obojica su krenula trčati za kamionom, a Buzz je uspio dohvatiti traku koja je visjela s kamiona i primiti se za odbojnik.

Uspio je ući u kamion, ali je morao pomoći Woodyju.

 – Požuri Woody, možeš ti to!, vikao je Buzz.

Nažalost u tom se trenutku pojavio Sidov pas i uhvatio Woodyja koji je visio u zraku držeći se za traku.

 – Ne, ne!, viknuo je Buzz i skočio psu na glavu, a Woody je uspio skočiti u kamion.

Woody je bio na sigurnom, ali sada je Buzz ostao na ulici. Otvorio je pregradu od kamiona i počeo pretraživati kutije u kojima su se nalazile igračke. Tražio je mali auto na daljinsko upravljanje.

Srećom ga je pronašao i poslao svom prijatelju. Ali ostale igračke nisu znale što se događa i izbacile su ga na cestu. Buzz je vozeći se u autiću uspio uhvatiti Woodyja i sada su zajedno jurili prema kamionu.

Žićo, Bo Pip, Krumpiroslav i ostali su napokon shvatili što se događa i odlučili su im pomoći. Ali u tom su se trenutku potrošile baterije i Woody je tužno gledao kako se kamion udaljava.

Ali tada se sjetio da Buzz još uvijek ima raketu i upalio je fitilj. Autić je završio u kamionu, a Buzz i Woody su poletjeli. Prije nego što je raketa eksplodirala Buzz je otvorio krila i oslobodio se opasnog tereta.

 – Buzz pa ti letiš!, viknuo je Woody.

– A ne, to nije letenje nego padanje!, odgovorio je veselo Buzz.

Woody i Buzz su letjeli prema autu u kojem se vozio Andy. Dječak je gledao kroz otvor na krovu kada su uletjele igračke i sletjele odmah pored njega.

 – Mama, mama pogledaj! To su Woody i Buzz!, viknuo je Andy i zagrlio obojicu. Bio je sretan kada je vidio najdraže igračke. Porodica se uselila u novu kuću i bili su sretni. Polako se bližio Božić, a to je značilo nove igračke.

 – Buzz zar si zabrinut?, pitao je Woody.

 –  Neeeeee, nisam! A ti?, upitao je pomalo nesigurno Buzz.

 – Što misliš da bi Andy mogao dobiti, a da je gore od tebe?, zezao se Woody.

Slušali su što se događa u susjednoj sobi i obojica nervozno čekala dok je Andy otvarao poklone. Woody i Buzz su bili iznenađeni kada su čuli:

 – Vau, vau!

 – Pa to je psić, dobio sam psića!, povikao je veselo Andy.