– Au, ispast će mi zub! Au, što ću ja bez zuba? – žalio se svojim drugarima patuljcima mali Tin.
– A da ga pokušaš zalijepiti? – predloži patuljak Zvončić.
– Tko je još vidio da se zubi lijepe! – odvrati ljutito patuljak Smješkić.
– Hm, da, to doista nikada nisam vidio. A da ga malo zabiješ čekićem? Kada se klimao onaj stubić u ogradi, nekoliko su ga puta dobro lupili čekićem i sada se više nikamo ne miče. – ponovo je dao ideju Zvončić.
Na to se Tin okrenu ka njemu i sažaljivo reće -Ali to sigurno jako boli.
– Ma ne! Stubić nije rekao ni A. – uvjeravao ga je uporni Zvončić ponovo. Tin je malo razmišljao, a onda rekao:
– Možda imaš pravo. Ali ko će mi zabiti zub?
– Čuo sam da dolje u šumici stanuje doktor Nebolić. Kažu da ima kliješta, a ko ima kliješta, vjerovatno ima i čekić.
Kada je to Tin čuo, obu svoje cipelice i otrča u šumu.
– Dobar dan, doktore Nebolić! Možete li mi čekićem zabiti zub da se više ne klima?
– Ne bi li radije da ti ga izvadim pa da ti naraste novi? – upita Tina s osmijehom doktor Nebolić.
– Izrast će mi novi? Oh, to nisam znao. Molim vas, odmah mi izvadite zub! – obradovao se Tin kad je ćuo da će umjesto klimavog dobiti novi zub.
Tako je doktor Nebolić izvadio Tinu klimavi zub. Ispod njega je već izvirivao novi, a Tin je naučio važnu lekciju, i to da su zubari dobri ljudi koji pomažu maloj djeci i patuljcima riješiti se pokvarenih i klimavih zubića.